Na Štefanje počinje blagoslov obitelji po kućama, a mnogi, poput Stjepana, Štefa, Stipe, Štefice i Štefanije, slave i svoj imendan. Sveti Stjepan zbog svog propovijedanja Isusovog nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika, bio je oko 36. godine nakon Krista osuđen za bogohuljenje. Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik, bio je jedan od sedmorice đakona u počecima Crkve. Prema Svetom pismu Stjepana su židovske starješine lažno optužile da je uvredljivo govorio protiv Mojsija i Boga. Kazna je bila kamenovanje do smrti izvan gradskih zidina Jeruzalema. Zanimljivi se običaji vežu uz ovaj blagdan, različiti u različitim krajevima Hrvatske. Na Stjepanje, Stipanje ili Štefanje, u sjevernim se hrvatskim krajevima štuje dan konja ili mazgi čiji je svetac zaštitnik. Seljaci u Istri na taj dan izlaze s konjima, jašu ili se utrkuju. Na sam Božić u Hrvatskoj nekada ljudi nisu odlazili u posjete, već su bili doma s obitelji, ali drugog dana Božića, dakle, na Štefanje, obilazili su rođake i prijatelje. Mlade su snahe posjećivale roditeljski dom i majci i ocu nosile darove. Postoje i neke narodne izreke vezane uz ovaj dan. “Kiša na Štefanje obećaje sljedećeg ljeta žita manje.” Ta izreka slična je onoj “bolje Božić kužan nego južan”, što znači da za ovo doba godine nije primjereno toplo i kišno vrijeme.
