U vremenu kada se o hrvatskom zdravstvu najčešće govori kroz pritužbe, liste čekanja i manjak kadra, postoje i ljudi koji vraćaju vjeru u sustav.
Jedna od njih je Elizabeta Huf, laborantica u novom dijelu bjelovarske bolnice, koja svojom profesionalnošću, smirenošću i osmijehom pokazuje da ljudskost još nije nestala iz bijelih kuta.
Njezin pristup pacijentima i red koji vlada u laboratoriju dokaz su da sustav može funkcionirati – kad ga vode ljudi s voljom, znanjem i poštovanjem prema čovjeku. Svjedok svemu napisanome ovih je dana bio Bjelovarčanin Jordan Atila, koji je na svojim društvenim mrežama podijelio svoje iskustvo. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
RIJEČ POLITOLOGA
NOVA BJELOVARSKA BOLNICA
Bjelovarska bolnica u 21. stoljeću: Red, osmijeh i profesionalnost – laboratorij koji pokazuje kako izgleda bolja Hrvatska
Piše: JP LA
BJELOVAR, 09. 10. 2025.
Ušao sam jutros u novi dio bjelovarske bolnice — moderan, čist, organiziran prostor koji odiše redom i mirnoćom. U velikom holu laboratorija za analizu krvi, urina i drugih pretraga, iako je gužva, nema nervoze. Ljudi sjede, čekaju svoj red. Neki nose maske, neki ne, ali svi djeluju spokojno, kao da znaju da su došli na mjesto gdje sve funkcionira kako treba.
I to je zapravo prva misao koja mi je prošla kroz glavu: ovo je bolnica 21. stoljeća. Ovdje se vidi kako treba izgledati hrvatsko zdravstvo kada se spoje znanje, mladost, volja i organizacija.
Gužva, ali i mir – red u kojem se poštuje čovjek
Veliki broj pacijenata prolazi kroz laboratorij. No unatoč tome, nitko ne viče, ne gura se, nema nervoze ni povišenih tonova. Sve funkcionira skladno. Povremeno se iz unutrašnjih prostorija pojavi laborantica – mlada, nasmijana, kulturna – i pozove pacijenta mirnim glasom.
„Gospodine, možete ući“, kaže ljubazno i pojašnjava kome se javiti, tko što preuzima i gdje treba otići. Sve jasno, jednostavno, ljudski.
Pomislio sam u sebi – ovako bih mogao dolaziti i sutra, pa makar mi i svu krv uzeli, jer ovaj laboratorij odiše pozitivnom energijom.
Elizabeta – lice profesionalnosti i ljudskosti
Preuzela me gospođa Elizabeta. Već na prvi pogled vidi se da dugo radi svoj posao – sigurna, smirena, točna u svemu što radi. U gužvi koja bi mnogima stvarala stres, ona zadržava osmijeh, dostojanstvo i toplinu.
„Kako se osjećate?“, pita me, dok priprema sve potrebno. Provjerava osnovne podatke, ne propušta nijedan detalj, i s osmijehom nastavlja svoj posao.
Taj trenutak profesionalnosti i ljudske topline teško je zaboraviti. Kada netko u zdravstvenom sustavu zna spojiti preciznost i empatiju, to više nije samo rutinska medicinska usluga – to je ljudskost u najčišćem obliku.
Dok mi uzima uzorak, prepoznaje me:
„Lijepo vas je vidjeti, vi ste imali televiziju Atila. Bila mi je draga vaša televizija.“
Zastali smo na trenutak, razmijenili nekoliko riječi, nasmijali se. I baš taj mali, ljudski trenutak učinio je cijelo iskustvo toplim i posebnim.
Razlika između 21. i 19. stoljeća u istoj bolnici
Sjedim kasnije i razmišljam – kako to da je ovaj novi dio bolnice iz 21. stoljeća, a samo koji dan ranije, kada sam bio na internom odjelu, sve je izgledalo kao iz 19.?
Razlika je, čini se, u ljudima. Ovdje rade mladi, sposobni, organizirani ljudi koji vole svoj posao. I to se vidi u svakom njihovom pokretu, u svakoj riječi i osmijehu.
Tamo gdje postoji volja i želja za radom, tamo gdje postoji osmijeh i poštovanje prema pacijentu – tamo se stvara bolja Hrvatska.
Primjer koji treba slijediti
Zato zaslužuju sve pohvale. Laboratorij bjelovarske bolnice, pod vodstvom laboranata i medicinskog osoblja koji znaju što rade, pokazuje kako bi cijeli zdravstveni sustav trebao izgledati.
Brzina, točnost, ljubaznost i red – četiri riječi koje bi trebale biti temelj svakog odjela, svake ambulante i svake zdravstvene ustanove u zemlji.
Zaključak: Konstruktivna kritika i zaslužena pohvala
Nedavno sam kritizirao interni odjel, s ciljem da se organizira bolje. Ta kritika je bila dobronamjerna i usmjerena prema napretku. Jer bez iskrene, konstruktivne kritike nema ni boljitka.
No danas, s istom iskrenošću, upućujem pohvalu laboratoriju bjelovarske bolnice i svim njegovim zaposlenicima.
Hvala vam, Elizabeta, hvala svima koji u tom dijelu bolnice svojim radom pokazuju da Hrvatska može biti bolja.
Ako svi počnu raditi ovako – organizirano, odgovorno, s osmijehom i poštovanjem prema čovjeku – tada ćemo živjeti u zemlji kakvu želimo.
Ovaj laboratorij nije samo primjer dobre organizacije – on je slika bolje Hrvatske.
