Iz Bjelovara je ovih dana krenula jedna tiha, ali snažna priča koja završava tisućama kilometara dalje, u Ugandi. Tamo gdje je pitka voda luksuz, a ne nešto što se podrazumijeva, danas teče zahvaljujući jednoj mami i jednoj odluci donesenoj srcem.
Branislava Musulin, magistrica kineziologije i majka dvoje djece, financirala je izgradnju bunara u Ugandi kako bi lokalnoj zajednici osigurala ono najosnovnije, čistu vodu. Vrijednost projekta iznosila je oko 1.800 eura, a bunar je realiziran putem provjerenog humanitarnog modela koji jamči da novac ide izravno ljudima kojima je potreban, bez posrednika i mogućnosti zlouporabe.
Branislava danas već ima fotografije, snimke i potvrde s terena koje pokazuju da je bunar u potpunosti u funkciji. No za nju to nije samo završen projekt, već početak jednog šireg humanitarnog puta. Tijekom ove godine planira financirati još nekoliko bunara, kao i dodatno pomagati djeci bez roditelja, ne samo u Africi, nego i na području bivše Jugoslavije.
– Potreba je potreba, bez obzira na to gdje se netko nalazi – jednostavno kaže.
Put koji ju je doveo do Bjelovara i dalje,
Iako je danas mnogi nazivaju bjelovarskom mamom, Branislavin životni put bio je sve samo ne pravocrtan. Rođena je u Novom Sadu, djetinjstvo je provela u Rumi, mladost u Beogradu, a posljednjih deset godina svoj dom i mir pronašla je u Bjelovaru. Upravo odavde danas djeluje bez velikih riječi, ali s jasnim ciljem.
Po struci je magistrica kineziologije i profesorica sporta i tjelesne kulture, no svoj je profesionalni put odlučila posvetiti isključivo radu s mamama. Vodi online programe namijenjene ženama nakon poroda, s idejom da briga o majci znači brigu o cijeloj obitelji.
Njezini programi ne bave se samo tjelovježbom. Obuhvaćaju i prehranu, rad s nutricionistom i psihoterapeutom, ali i teme o kojima se često šuti, emocionalno prejedanje, osjećaj krivnje, srama i pritisak koji žene svakodnevno nose.
– Radimo cjelovito, na tijelu, prehrani i psihi. Želim da se žene ponovno osjećaju snažno, mirno i sigurno u svom tijelu – objašnjava.
Bunar u Ugandi, dodaje, posvećen je i svim ženama koje sudjeluju u njezinim programima, jer bez njihove podrške i povjerenja ovaj projekt ne bi bio moguć.
U vremenu prepunom teških vijesti, priča Branislave Musulin podsjeća da humanost ne traži veliku pozornicu, samo otvoreno srce i spremnost da se učini nešto dobro. Ponekad to dobro, iz jednog mirnog bjelovarskog doma, može promijeniti svakodnevicu cijele zajednice na drugom kraju svijeta.
