U knjižnici Medicinske škole Bjelovar već se godinama organiziraju edukativne i umjetničke izložbe koje promiču kreativnost nastavnika i učenika, a prostor knjižnice pritom se profilirao kao važno mjesto susreta umjetnosti i obrazovanja. U svakoj generaciji kriju se mladi talenti, a jedan od njih svakako je i Marija Juković, učenica 2. d razreda, koja se javnosti predstavila samostalnom izložbom likovnih radova „Carstvo sunca“.
Izložba je bila postavljena tijekom prosinca i siječnja, a povodom njezina zatvaranja organiziran je razgovor s autoricom, kojim se željelo približiti njezin umjetnički svijet učenicima i nastavnicima. Razgovor je vodila Dorotea Maletić, a uz Mariju su u programu sudjelovali i učenici 2. d razreda, koji su pripremili kratak umjetnički program. U njemu su nastupile Nikol Babec i Lorena Pasarić.
Tijekom razgovora Marija je otkrila kako se likovnom umjetnošću bavi već niz godina te redovito pohađa likovne tečajeve, a poseban utjecaj na njezin razvoj, kako je istaknula, ima njezin mentor, profesor Miroslav Brletić. Osim slikarstva, zanima je i fotografija, kao i glazba, što se može prepoznati i u pojedinim izloženim radovima, među kojima je i portret njezina glazbenog idola.
Autorica je govorila o tehnikama koje najčešće koristi, motivima koje rado bira te o simbolici samog naziva izložbe. „Carstvo sunca“, kako je pojasnila, odražava njezinu sklonost toplim bojama i svjetlu, ali i pozitivan odnos prema svijetu koji je okružuje. Kroz svoje radove i promišljanja pokazala je koliko umjetnost može biti sredstvo samorazumijevanja i izražavanja emocija.
Izložbu su tijekom prosinca posjetili i učenici 2. d razreda, koji su o viđenom pisali osvrte. U jednom od njih, učenica Nikol Babec istaknula je kako su radovi obuhvaćali motive žive i nežive prirode, od predmeta iz svakodnevice do biljaka i prizora iz prirode. Posebno je naglasila dominaciju toplih boja, žute, narančaste i crvene, koje su povezivale izložbu u jedinstvenu cjelinu i jasno se uklapale u naziv „Carstvo sunca“. Prema njezinim riječima, radovi su, unatoč raznolikosti motiva, odavali zajednički stil i izražajnost, pri čemu je živa priroda prikazana slobodno i dinamično, a neživa precizno i detaljno.
Zatvaranje izložbe simbolično je obilježeno stihovima Grigora Viteza iz pjesme Slikar, kojima je zaokružena ova likovna priča i još jednom naglašena snaga stvaralaštva i dječje, odnosno mladenačke mašte.
