Dok većina hrvatskih gradova iz godine u godinu povećava potpore za novorođenčad i sve snažnije ulaže u demografsku obnovu, Grad Bjelovar i dalje ostaje pri samom dnu ljestvice s jednom od najnižih naknada u državi. Vidljivo je to iz podataka Ministarstva demografije i useljeništva koje objavljuje demografske mjere jedinica lokalne i područne samouprave.
Prema najnovijim dostupnim podacima za 2025. godinu, trend rasta jednokratnih naknada za rođenje djeteta jasno je vidljiv diljem Hrvatske. Gradovi ne povećavaju samo potpore za prvo dijete, nego osobito za drugo, treće i svako sljedeće dijete, pri čemu pojedine sredine nude i višestruko veće iznose nego prije nekoliko godina.
Primjerice, Novska je posljednjih godina postala nacionalni rekorder po iznosima za veće obitelji. U tom gradu roditelji za treće i svako sljedeće dijete dobivaju i do 10.000 eura. Imotski prednjači kod drugog djeteta s naknadom koja prelazi 2.600 eura, dok Zagreb od 2026. godine isplaćuje oko 800 eura po djetetu, bez obzira na redni broj. Na otoku Korčuli, Vela Luka najavila je povećanje naknada od 2026. godine – 600 eura za prvo, 800 za drugo te 1.300 eura za treće i svako iduće dijete.
U velikom broju hrvatskih gradova iznosi za prvo dijete danas iznose između 500 i 1.000 eura, dok su naknade za treće i četvrto dijete nerijetko višestruko veće. Demografske mjere sve se češće nadopunjuju dodatnim potporama, od sufinanciranja vrtića do jednokratnih paketa opreme za bebe i mjesečnih naknada. U takvom kontekstu, Bjelovar se izdvaja, ali nažalost negativno.
Grad Bjelovar i dalje isplaćuje jednokratnu naknadu od svega 133 eura po novorođenom djetetu, bez obzira radi li se o prvom, drugom ili trećem djetetu u obitelji. Time se svrstava među gradove s uvjerljivo najnižom potporom roditeljima u Hrvatskoj. Iznos koji se u mnogim drugim sredinama smatra simboličnim dodatkom, u Bjelovaru je i dalje osnovna i jedina gradska naknada.
Istodobno, Bjelovarsko-bilogorska županija od 2025. godine isplaćuje 200 eura po novorođenom djetetu na razini županije, što znači da je županijska potpora veća od gradske. Ipak, ni zbrojeni iznosi ne mogu se usporediti s potporama kakve nude brojni drugi hrvatski gradovi.
Dok pojedine sredine jasno poručuju da im je demografska politika strateški prioritet i da žele konkretnim mjerama zadržati mlade obitelji, Bjelovar svojim iznosom šalje bitno drukčiju poruku. Visina naknade teško može ostaviti dojam snažne i promišljene potpore mladim roditeljima, niti sugerira da je demografska revitalizacija postavljena visoko na listi gradskih prioriteta.
U vremenu kada se gotovo svi hrvatski gradovi natječu u osmišljavanju poticajnijih mjera za mlade obitelji, od povećanja rodiljnih naknada do besplatnih vrtića za treće dijete, Bjelovar tako ostaje pri iznosu koji je među najnižima u zemlji. Pitanje koje se pritom nameće jest može li se s takvom razinom potpore ozbiljno govoriti o poticanju nataliteta i zadržavanju mladih obitelji u gradu.
Demografska slika Hrvatske i dalje je zabrinjavajuća, a lokalne politike igraju sve važniju ulogu u stvaranju uvjeta za ostanak i doseljavanje mladih. U tom kontekstu, razlika između 133 eura i nekoliko tisuća eura nije samo brojka nego jasna poruka o tome koliko je jednoj sredini stalo do budućnosti.
