Na jednom od osjetljivijih prometnih pravaca u Bjelovaru, onom koji vodi prema I. osnovna škola Bjelovar, i dalje ne postoji pješački prijelaz. Riječ je o skretanju u Ulica Vladka Mačeka, ulicu kojom svakodnevno prolazi velik broj djece – učenika, roditelja i stanovnika tog dijela grada.
Mještani već dulje vrijeme upozoravaju na problem: vozači na tom dijelu ceste često ne propuštaju pješake, upravo zato što pješački prijelaz nije označen. Djeca prelaze cestu “na osjećaj”, oslanjajući se na dobru volju vozača, a ne na jasno definirana prometna pravila. U jutarnjim satima, kada je promet najgušći, situacija postaje posebno rizična.
Ono što dodatno zbunjuje i ljuti građane jest činjenica da su pješački prijelazi na sličnim lokacijama u gradu uredno postavljeni. Primjeri postoje doslovno nekoliko ulica dalje – na križanju Bogovićeva ulica i Ulica Ferde Livadića, kao i na križanju Ulice Alojza Stepinca i Ulice Slavka Kolara. Tamo su pješački prijelazi jasno označeni, vozači usporavaju, a pješaci imaju barem osnovni osjećaj sigurnosti.
Zašto je onda upravo pristup ulici koja vodi prema osnovnoj školi iznimka?
Postavlja se logično pitanje: čekamo li da se dogodi prometna nesreća da bi se reagiralo? Je li potrebno da dijete bude ozlijeđeno kako bi se priznalo da je riječ o opasnoj prometnoj točki? Prevencija bi trebala biti temelj prometne politike, osobito kada su u pitanju djeca.
Pješački prijelaz nije luksuz niti estetski dodatak – on je osnovna sigurnosna mjera. Njegovo postavljanje na ovom mjestu ne zahtijeva velika sredstva, ali može spriječiti tragediju s nesagledivim posljedicama.
Građani s pravom očekuju odgovor nadležnih: tko je procijenio da pješački prijelaz ovdje nije potreban i na temelju kojih kriterija? I još važnije – kada će se taj propust ispraviti?
Jer u gradu koji se voli nazivati sigurnim za obitelji i djecu, ovakvi problemi ne bi smjeli postojati.
