Postoje trenuci kada roditelj misli da je sve pripremio kako treba. Provjerio je novo radno vrijeme liječnika, prilagodio obaveze, uzeo slobodan dan, spremio bolesno dijete i krenuo prema pedijatrijskoj ordinaciji s očekivanjem da će sve ići onako kako bi u normalno uređenom sustavu trebalo ići.
A onda – stvarnost.
Na vratima ordinacije dočeka vas šuma papira. Jedan listić preko drugog, zalijepljen selotejpom, napisan markerima, dio obavijesti je na jednom ulazu, dio na drugom hodniku, a dio izgleda kao da je dodan usput, “da se ne zaboravi”. Informacije su neujednačene, nepregledne i često kontradiktorne. Organizacija? Ne postoji.
Roditelj tako sazna da je doktorica promijenila dugogodišnji način rada, da se radno vrijeme “malo” pomaknulo, da se smjene više ne poklapaju s onim što piše online ili u ranijim obavijestima. I sve bi to još i bilo prihvatljivo – da se može pratiti.
Ali tu nije kraj.
Dođeš u zakazano vrijeme, u dobroj vjeri da sustav funkcionira, samo da bi saznao da doktorica tog dana zapravo radi drugu smjenu. Tako bar misliš dok ne napraviš još par koraka pa u šumi drugih papira saznaš da je na godišnjem. Informacija koja, naravno, nije jasno istaknuta na jednom mjestu, nego negdje usput, na drugom kraju hodnika, kao da je skrivena igra “traži i pronađi”.
I onda stojite tamo, s djetetom, u hodniku pokušavajući dokučiti – tko radi, kada radi i radi li uopće itko danas.
Ono što najviše frustrira nije ni čekanje, ni promjena smjena, ni godišnji odmori. Frustrira potpuni nedostatak osnovne organizacije i komunikacije. U vremenu digitalnih sustava, aplikacija i automatskih obavijesti, pedijatrijske ordinacije i dalje funkcioniraju kao improvizirani oglasni pano iz prošlog stoljeća.
Roditelji nisu problem. Djeca nisu problem. Problem je sustav koji očekuje da ljudi “pogode” kada će netko raditi, umjesto da im jasno i na jednom mjestu kaže osnovne informacije koje su im potrebne da uopće dođu na pregled.
Možda je vrijeme da se netko zapita: koliko je teško imati jednu jasnu obavijest, jedno radno vrijeme, jedno mjesto informiranja i minimalnu razinu organizacije koja poštuje vrijeme i živce roditelja?
