Kada se govori o inkluziji, često se koriste brojke, zakoni i stručni izrazi. No pravo značenje inkluzije najbolje se vidi kroz životne priče ljudi kojima je ona omogućila samostalniji, ispunjeniji i kvalitetniji život. Jedna od takvih priča je ona Damira Flanjka, korisnika Centra za inkluziju i socijalne usluge, koji je dio ove zajednice još od 2009. godine.
– Od 2009. sam u Centru za inkluziju. Tijekom godina bio sam u više zajednica, upoznao puno ljudi i asistenata, a danas Centar gledam kao svoju obitelj – priča Damir.
Danas živi u organiziranom stanovanju u Grubišnom Polju, gdje dijeli stan s još troje sustanara. Njegov svakodnevni život nalikuje životu svakog drugog građanina, radi, kuha, obavlja kućanske poslove, druži se i planira budućnost. Nakon posla slijedi odmor, druženje s prijateljima i vrijeme provedeno s djevojkom s kojom je u vezi više od godinu i pol dana.
– Ujutro ustanem, obavim svoje obveze i idem na posao. Radim u plasteniku gdje uzgajamo povrće. Sudjelujem u svemu, od sijanja i presađivanja do sadnje. Posao mi puno znači. Imam djevojku i nakon posla većinu vremena provodim s njom. Lijepo nam je zajedno – kaže kroz osmijeh.
U stanu u kojem živi svi imaju svoje obveze. Kuhanje ručka organizirano je tako da svaki dan netko drugi preuzima odgovornost za pripremu obroka.
– Sve se dogovorimo bez problema. Pomažemo jedni drugima i stvarno se dobro slažemo, veliku podršku pružaju nam asistenti. No, želimo razviti samostalnost. Asistent mi pomaže u stvarima koje ne mogu sam, ali nemam podršku 24 sata dnevno. Navečer smo sami i sami se snalazimo. Zato sam naučio puno toga raditi samostalno – sretan je Damir.
Njegov život danas primjer je koliko stručna podrška, strpljenje i prilika mogu promijeniti nečiju svakodnevicu. To potvrđuje i izvršni direktor Centra za inkluziju i socijalne usluge Primož Lovrović.
– Damir je jedan od korisnika na koje smo posebno ponosni. Preselio se iz Bjelovara u Grubišno Polje na vlastitu želju i kroz godine se vidi ogroman napredak. Postao je odgovorna, pouzdana i samostalna osoba. Ima posao, partnericu i aktivno sudjeluje u zajednici. Takvi primjeri pokazuju koliko organizirano stanovanje može doprinijeti kvaliteti života – kaže Lovrović.
Bjelovarski Centar za inkluziju i socijalne usluge neprofitna je organizacija koja prvenstveno pruža uslugu organiziranog stanovanja osobama s intelektualnim teškoćama. Trenutačno skrbi o 97 korisnika uz pomoć 58 zaposlenih djelatnika, a riječ je o najvećem nedržavnom pružatelju takve usluge u Hrvatskoj.
– Organizirano stanovanje znači da osobe s intelektualnim teškoćama žive u kućama i stanovima unutar lokalne zajednice, a ne u institucijama. Sama riječ inkluzija znači uključivanje i upravo je to naš cilj, da naši korisnici budu ravnopravni članovi društva – objašnjava Lovrović.
Osim stanovanja, Centar posljednjih godina razvija i vlastitu poljoprivrednu proizvodnju. U plastenicima i staklenicima korisnici, uz stručnu podršku agronoma, uzgajaju više od 25 vrsta povrća koje završava na stolovima korisnika u Bjelovaru i Grubišnom Polju.
– Rad daje smisao životu. Zato smo razvili poljoprivredni program kroz koji naši korisnici mogu raditi, učiti i vidjeti konkretne rezultate svog truda. Godišnje proizvedemo tone povrća, a dio preradimo u zimnicu, ajvar i druge proizvode – kaže Lovrović.
Ipak, najveći izazov ostaje zapošljavanje osoba s intelektualnim teškoćama na otvorenom tržištu rada.
– Mnogi naši korisnici mogu i žele raditi. Problem je što često ne dobiju priliku. Poslodavci imaju predrasude, a kada upoznaju naše ljude, shvate koliko su vrijedni i odgovorni radnici. Nažalost, za kvalitetnu podršku tijekom rada potrebna su dodatna financijska sredstva i veći broj zaposlenih stručnih osoba – ističe naš sugovornik.
