U javnosti se povremeno otvara pitanje stručnih kvalifikacija ljudi koji vode poduzeća, ustanove, institucije, ali i osoba koje obnašaju političke i druge javne funkcije.
Može li, primjerice, vlasnik ili direktor poduzeća koje se bavi određenom stručnom djelatnošću biti osoba koja nije završila školu ili fakultet iz tog područja? Može li na čelu javne institucije ili u političkoj funkciji biti osoba čije obrazovanje nije povezano s područjem za koje je odgovorna?
Odgovor ovisi prije svega o zakonskim uvjetima za konkretnu funkciju ili djelatnost.
Upravljanje nije isto što i stručno obavljanje posla
Kod poduzeća je važno razlikovati vlasnika, direktora i osobe koje obavljaju konkretne stručne poslove.
Vlasnik ili direktor ne mora nužno osobno imati stručnu kvalifikaciju za svaku djelatnost kojom se društvo bavi. Ako su za određene poslove propisani posebni uvjeti, njih mogu obavljati zaposleni ili angažirani stručnjaci koji te uvjete ispunjavaju.
Takav model postoji u različitim područjima poslovanja. Osoba koja upravlja tvrtkom može biti zadužena za poslovnu strategiju, financije, organizaciju i upravljanje zaposlenicima, dok stručni dio posla vode osobe odgovarajućeg obrazovanja, iskustva ili ovlaštenja.
Stoga samo obrazovanje direktora ili vlasnika nije dovoljno za zaključak o tome posluje li određeno poduzeće stručno ili zakonito.
Slično vrijedi i za javne i političke funkcije
Drugačija, ali povezana situacija postoji kod političkih i drugih javnih funkcija.
Za brojne političke funkcije nije propisano da osoba mora imati završenu određenu školu ili fakultet iz područja kojim se funkcija bavi. U demokratskom sustavu građani biraju svoje predstavnike, dok se konkretni stručni poslovi unutar javne uprave i institucija obavljaju kroz sustav službenika, stručnih službi, savjetnika i drugih zaposlenika koji za svoje poslove mogu imati propisane kvalifikacije.
Primjerice, gradonačelnik, načelnik, župan ili drugi izabrani dužnosnik može imati obrazovanje iz područja koje nije povezano s komunalnim poslovima, financijama, graditeljstvom, prometom ili drugim područjima kojima se jedinica lokalne ili regionalne samouprave bavi.
To samo po sebi nije neuobičajeno niti predstavlja dokaz da osoba ne može kvalitetno obavljati političku funkciju. Za takve funkcije važna su zakonska pravila koja određuju uvjete kandidature i ovlasti dužnosnika.
Istodobno, to ne znači da stručnost nije važna. Upravo zato javne institucije imaju zaposlene službenike i stručnjake različitih profila koji pripremaju podloge, provode propise i obavljaju poslove iz svojih područja.
Tko je onda odgovoran?
Ovdje dolazimo do važnije razlike između stručne odgovornosti i političke odnosno upravljačke odgovornosti.
Stručna osoba odgovara za poslove za koje je zadužena i za koje mora ispunjavati propisane uvjete.
Osoba koja vodi poduzeće ili javnu instituciju odgovorna je za upravljanje u okviru svojih zakonskih ovlasti. Kod političkih dužnosnika postoji i odgovornost prema građanima i tijelima koja provode nadzor, dok se kod poslovnih subjekata odgovornost uređuje relevantnim zakonima i pravilima poslovanja.
Zbog toga nije dovoljno postaviti pitanje ima li osoba na čelu određene organizacije diplomu iz područja kojim se ta organizacija bavi.
Diploma nije jedino mjerilo odgovornosti
Obrazovanje je važan dio profesionalnog puta, ali samo po sebi ne govori sve o ulozi koju neka osoba obavlja.
Direktor može biti ekonomist, pravnik ili osoba drugog obrazovanja, a voditi poduzeće koje zapošljava inženjere, liječnike, arhitekte, tehničare ili druge stručnjake. Slično tome, politički dužnosnik može imati obrazovanje koje nije povezano sa svim područjima za koja je tijekom mandata odgovoran.
Ključno je da sustav funkcionira tako da stručne poslove obavljaju kvalificirane osobe, a osobe na upravljačkim i političkim funkcijama donose odluke u okviru svojih ovlasti i preuzimaju odgovornost za njih.
Zato bi kod javnog propitivanja nečijih kvalifikacija trebalo izbjegavati zaključke koji se temelje samo na tome što osoba nije završila određenu školu ili fakultet.
Umjesto pitanja „Kako može voditi to područje ako to nije studirao?”, korisnije je pitati „Koji su zakonski uvjeti za tu funkciju, tko obavlja stručne poslove i tko je za pojedinu odluku odgovoran?”
Takav pristup omogućuje argumentiranu raspravu o stručnosti, odgovornosti i transparentnosti, bez omalovažavanja bilo čijeg obrazovanja, zanimanja ili javnog djelovanja.
foto:ilustracija
