BJELOVAR – Subotnje jutro u gradu ima neki svoj poseban ritam. Dok jedni žure obaviti kupnju i vratiti se kući, drugi vole zastati, popiti kavu, prošetati središtem grada i zaviriti među štandove bjelovarske tržnice.
Za mnoge generacije upravo je tržnica bila jedno od glavnih mjesta subotnjih susreta. Nije se ondje odlazilo samo po krumpir, mrkvu, jabuke ili domaća jaja. Odlazilo se i zbog razgovora, poznatih lica i osjećaja da se barem na trenutak može usporiti.
Danas se često čuje kako se nekada na tržnici više kupovalo, kako su subotnja jutra bila življa i kako se gotovo sve moglo pronaći na jednom mjestu. No koliko je u tome stvarne promjene, a koliko nostalgije za vremenima kada smo i sami živjeli drukčijim tempom?
Tržnica je više od mjesta za kupnju
U supermarketu možemo brzo napuniti košaricu, platiti i krenuti dalje. Na tržnici kupnja često izgleda drukčije.
Ovdje možemo pitati odakle dolazi povrće, kako je nešto uzgojeno ili koje su jabuke najbolje za kolač. Možemo razmijeniti nekoliko riječi s prodavačem, čuti savjet ili jednostavno pozdraviti nekoga koga dugo nismo vidjeli.
Upravo je taj osobni kontakt ono što tržnicu čini posebnim dijelom gradskog života.
Za neke je ona mjesto redovite kupnje, za druge povremeni subotnji obilazak, a za treće uspomena na djetinjstvo i odlaske s roditeljima ili bakama i djedovima.
Jesmo li postali previše zauzeti?
Današnji način života donio je drukčije navike. Velike trgovine nude kupnju tijekom gotovo cijelog dana, a mnogi građani zbog posla i obiteljskih obveza nemaju vremena za obilazak više prodajnih mjesta.
Važna je i cijena. Kupci danas pažljivo uspoređuju ponudu, prate akcije i razmišljaju kako što povoljnije napuniti hladnjak.
Zbog toga odlazak na tržnicu više nije nužno tjedna rutina kakva je nekada bio.
Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da je taj običaj nestao. Dovoljno je da postoje ljudi koji i dalje radije biraju razgovor s proizvođačem, sezonske namirnice i kupnju na otvorenom pa da tržnica zadrži svoje mjesto u životu grada.
Iza svakog štanda stoji nečiji rad
Kada prolazimo pokraj štandova, lako je zaboraviti koliko je truda potrebno da bi proizvodi stigli pred kupce.
Iza domaćeg povrća i voća stoje mjeseci rada, briga o nasadima, neizvjesnost zbog vremenskih prilika i rano ustajanje kako bi roba na vrijeme stigla na prodaju.
Za male proizvođače tržnica nije samo mjesto susreta nego i prilika da svoje proizvode ponude izravno kupcima.
Kupnjom od lokalnih proizvođača ne biramo samo namirnicu. Podržavamo i ljude koji se bave poljoprivredom te pomažemo da domaća proizvodnja ostane prisutna u našoj zajednici.
Naravno, svaki kupac ima pravo odlučiti gdje će kupovati, ovisno o cijeni, kvaliteti, dostupnosti i vlastitim mogućnostima.
Možda nije nestao običaj, nego se promijenila subota
Nekada se subotnji odlazak na tržnicu podrazumijevao. Danas ga češće moramo uklopiti između brojnih drugih obveza.
No možda pravo pitanje nije dolazi li na tržnicu manje ljudi nego prije. Možda je važnije zapitati se što bismo izgubili kada bi ona prestala biti mjesto susreta.
Grad nisu samo njegove zgrade, ceste i trgovine. Grad čine i mali svakodnevni običaji, razgovori među ljudima, poznati pozdravi i mjesta na kojima se susreću različite generacije.
Bjelovarska tržnica jedan je od takvih prostora.
Zato sljedeći put kada subotom budete prolazili gradom, možda vrijedi odvojiti nekoliko minuta i prošetati među štandovima. Ne morate nužno ništa kupiti. Možda ćete sresti poznato lice, razmijeniti nekoliko riječi ili se jednostavno prisjetiti kako su nekada izgledala subotnja jutra.
A možda ćete shvatiti da običaj odlaska na tržnicu ipak nije nestao – samo čeka da mu ponovno posvetimo malo vremena.
A vi, dragi čitatelji, odlazite li još uvijek subotom na bjelovarsku tržnicu? Kupujete li ondje redovito ili ste tu naviku s vremenom zamijenili odlaskom u trgovačke centre? Pišite nam svoja iskustva i uspomene.
Tekst: Bbzinfo – autorski osvrt
Foto: Bbzinfo / vlastite fotografije
Napomena uredništva: Ovaj članak autorski je urednički osvrt portala Bbzinfo o subotnjim navikama i ulozi bjelovarske tržnice u životu grada. Tekst ne iznosi statističke tvrdnje o broju posjetitelja ili prometu na tržnici, nego otvara pitanje promjene kupovnih navika i potiče čitatelje na razmjenu iskustava. Fotografije su vlastite fotografije portala Bbzinfo.
