Iako subvencionirani javni prijevoz može biti financijski povoljan, najveći problem za stanovnike udaljenijih naselja nastaje kada autobus ne vozi u vrijeme kada trebaju liječniku, na posao, u trgovinu ili obaviti druge svakodnevne obveze. Analizirali smo javno objavljene podatke o cijenama i organizaciji autobusnog prijevoza te na nekoliko primjera izračunali moguće troškove putovanja. Pritom se otvara pitanje koje same cijene karata ne mogu riješiti – koliko je javni prijevoz doista prilagođen svakodnevnim potrebama stanovnika sela?
Život u selu ima brojne prednosti, ali za stanovnike koji nemaju vlastiti automobil svakodnevne obveze mogu postati ozbiljan organizacijski izazov.
Odlazak liječniku, u ljekarnu, trgovinu, banku ili na posao često podrazumijeva putovanje do najbližeg grada ili većeg naselja.
Za stanovnike ruralnih područja oko Bjelovara, Daruvara, Garešnice, Čazme i Grubišnog Polja pritom nije presudna samo cijena prijevoza.
Jednako je važno postoji li odgovarajuća autobusna linija i omogućuje li povratak kući u razumnom roku.
Novi ugovor za županijski autobusni prijevoz
Bjelovarsko-bilogorska županija posljednjih je godina poduzimala korake kako bi održala i unaprijedila javni linijski prijevoz, osobito na područjima na kojima manji broj putnika otežava komercijalnu isplativost autobusnih linija.
Za obavljanje županijskog javnog prijevoza odabrana je zajednica prijevoznika Čazmatrans Promet i Čazmatrans Nova.
Vrijednost ugovora za razdoblje od 2025. do 2032. godine iznosi 34,4 milijuna eura.
Takav sustav trebao bi omogućiti održavanje autobusnih veza koje su važne za svakodnevni život stanovnika županije.
Međutim, broj ugovorenih linija sam po sebi nije dovoljan pokazatelj njihove dostupnosti.
Za putnika je mnogo važnije koliko često autobus prolazi kroz njegovo naselje, u koje vrijeme polazi i postoji li mogućnost povratka istoga dana.
Koliko stoji autobusna karta?
Primjer subvencioniranog prijevoza dolazi s daruvarskog područja, gdje su tijekom 2026. objavljene cijene autobusnih karata prema udaljenosti putovanja.
| Udaljenost | Jednosmjerna karta | Dvije jednosmjerne vožnje |
|---|---|---|
| Do 5 km | 0,50 € | 1 € |
| 6 – 10 km | 1 € | 2 € |
| 11 – 20 km | 1,50 € | 3 € |
| 21 – 30 km | 2 € | 4 € |
| 31 – 40 km | 2,50 € | 5 € |
Riječ je o cijenama prema objavljenom modelu za daruvarsko područje, a ne o jedinstvenom cjeniku za sve autobusne relacije u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.
Primjerice, osoba koja putuje između 11 i 20 kilometara do grada i natrag platila bi ukupno 3 eura za dvije jednosmjerne vožnje.
Ako bi takvo putovanje obavila četiri puta mjesečno, trošak bi iznosio 12 eura.
Na prvi pogled riječ je o razmjerno malom iznosu.
No taj izračun vrijedi samo ako autobusna veza postoji u oba smjera i ako njezin raspored odgovara potrebama putnika.
Povlaštene mjesečne karte dodatno smanjuju troškove
Na daruvarskom području objavljene su i povlaštene cijene mjesečnih karata za pojedine kategorije putnika.
Za učenike srednjih škola, studente i umirovljenike cijene u navedenom modelu kreću se od 2,20 eura za najkraću zonu do 6,60 eura za udaljenosti od 11 do 20 kilometara.
Za radnike su u istim zonama objavljene mjesečne cijene od 11, 22 i 33 eura.
Takve subvencije mogu znatno olakšati redovita putovanja.
Ipak, čak ni vrlo povoljna mjesečna karta ne može riješiti problem ako autobus ne vozi u vrijeme potrebno za odlazak na posao, liječnički pregled ili druge obveze.
Što kada autobus ne vozi?
Zamislimo stariju osobu koja živi petnaest kilometara od grada.
Mora otići liječniku, podignuti lijekove i obaviti kupnju osnovnih namirnica.
Ako postoji odgovarajuća autobusna veza, putovanje može stajati svega nekoliko eura.
No ako autobus polazi samo rano ujutro, a vraća se tek kasno poslijepodne, osoba će možda morati provesti gotovo cijeli dan izvan kuće.
Ako odgovarajuće linije uopće nema, preostaje joj nekoliko mogućnosti: zamoliti člana obitelji za prijevoz, dogovoriti vožnju sa susjedom ili koristiti neku drugu dostupnu uslugu prijevoza.
Svaka od tih mogućnosti može predstavljati dodatni trošak ili zahtijevati pomoć druge osobe.
Upravo tu nastaje razlika između cijene autobusne karte i stvarne cijene života bez automobila.
Koliko stoji prijevoz vlastitim automobilom?
Za usporedbu možemo izračunati približan trošak goriva za nekoliko udaljenosti.
Pretpostavimo da automobil troši šest litara goriva na 100 kilometara, a cijena goriva iznosi 1,60 eura po litri.
| Ukupna udaljenost odlaska i povratka | Procijenjeni trošak goriva |
|---|---|
| 20 km | 1,92 € |
| 30 km | 2,88 € |
| 40 km | 3,84 € |
| 60 km | 5,76 € |
Ovi iznosi služe isključivo kao ilustracija.
Ne predstavljaju aktualne cijene goriva ni cijenu taksi-prijevoza, a ne uključuju održavanje automobila, amortizaciju, parkiranje ili vrijeme osobe koja vozi.
Primjerice, ako član obitelji mora nekoga odvesti liječniku, čekati završetak pregleda i vratiti ga kući, stvarni teret takvog putovanja može biti znatno veći od samog troška goriva.
Vrijeme je također trošak
Kod života bez automobila nije riječ samo o novcu.
Stanovnici sela često moraju unaprijed organizirati odlazak u grad, uskladiti obveze s autobusnim rasporedom ili pronaći nekoga tko ih može odvesti.
Poseban izazov mogu predstavljati vikendi, praznici i školski praznici, kada se raspored prometovanja pojedinih linija razlikuje.
Za zaposlene to može značiti potrebu za slobodnim satima, dok starijim osobama dugo čekanje i presjedanje mogu predstavljati dodatni napor.
Zbog toga dostupnost prijevoza treba promatrati šire od same cijene karte.
Županija s velikim brojem ruralnih naselja
Prema podacima Popisa stanovništva iz 2021. godine, Bjelovarsko-bilogorska županija imala je 101.879 stanovnika, a prostire se na približno 2.639 četvornih kilometara.
Takva prostorna obilježja predstavljaju izazov za organizaciju javnog prijevoza koji bi svim stanovnicima bio jednako dostupan.
Razlike između života u gradu i udaljenijem selu posebno dolaze do izražaja kod osoba koje ne voze ili nemaju vlastiti automobil.
Među njima su stariji građani, osobe smanjene pokretljivosti, mlađi stanovnici bez vozačke dozvole i kućanstva koja ne raspolažu automobilom.
Za neke je odlazak u ljekarnu ili trgovinu pitanje nekoliko minuta hoda, dok drugi za istu obvezu moraju organizirati prijevoz.
Jeftina karta nije dovoljna ako nema povratka
Subvencionirani autobusni prijevoz može znatno smanjiti troškove stanovnicima ruralnih područja.
Međutim, ne postoji jedan iznos koji bi pokazao koliko svakog stanovnika sela u BBŽ-u mjesečno košta život bez automobila.
Za osobu koja ima redovitu i odgovarajuću autobusnu vezu taj trošak može biti vrlo nizak.
Za nekoga tko mora često organizirati alternativni prijevoz, trošak ovisi o udaljenosti, učestalosti putovanja i dostupnoj pomoći.
Zato bi pri procjeni kvalitete javnog prijevoza, uz cijene i broj linija, trebalo promatrati i njihove vozne redove, povezanost sa zdravstvenim ustanovama te mogućnost povratka u naselje nakon obavljenih obveza.
Jer javni prijevoz nije stvarno dostupan samo zato što autobusna linija postoji na papiru. Dostupan je onda kada ga stanovnici mogu koristiti za svoje svakodnevne potrebe.
Jer iza svakog voznog reda stoje stvarni ljudi, njihove obveze i svakodnevni život.
Izvor: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture; Bjelovarsko-bilogorska županija – podaci o županijskom javnom prijevozu; objavljeni cjenik subvencioniranog prijevoza za daruvarsko područje; Popis stanovništva 2021. i podaci Zavoda za prostorno uređenje Bjelovarsko-bilogorske županije.
Foto: Ilustracija / BBZinfo / AI
Napomena uredništva: Članak je analitički pregled temeljen na javno dostupnim podacima, a ne na terenskom istraživanju autobusnih veza u svim naseljima BBŽ-a. Navedene cijene karata odnose se na objavljeni model prijevoza za daruvarsko područje i ne moraju vrijediti na svim županijskim linijama. Troškovi goriva ilustrativni su izračuni prema pretpostavljenoj potrošnji i cijeni.
