Božić najradosniji kršćanski blagdan oduvijek je bio razlog posebnog slavlja u bilogorskom kraju jer se slavilo rođenje Isusa Krista. Razlog slavlja i danas je isti, no običaji su se kroz vrijeme mijenjali. I dok nam je danas sve dostupno, naši stari nekad su se za Božić drugačije pripremali. Božićno vrijeme u bilogorskom kraju počelo bi još za svetu Katu kada su se se obavljala posljednja kolinja da bi se meso moglo nasoliti u pacu (salamuri) i do Božića biti spremno za blagdanski stol.
Na Badnjak, obitelj bi se okupila u kući. Zaključala su se vrata, a svi osim domaćina kuće čekali unošenje Božića u kuću. On bi u kuću ušao sa slamom umotanom u bijelu plahtu i u ruci bi nosio svijeću, pozdravio bi s “Hvaljen Isus i Marija” i onda bi zajeno s obitzelji nazdravio. Rekao nam je tako Tomislav Matić, viši kustos Gradskog muzeja Bjelovar koji podsjeća na još neke posebnosti bulogorskog Božića.
-Posebnost je Božića na na božićnom stolu obavezno nalazio bilogorski kovrtanj, to je znači svečani kruh, koji se pekao baš u posebnim prigodama, a to je najznačajnije za Uskrs i Božić.
Na božićno jutro ukućani su i nekada kao i danas jedni drugima čestitali. doručak je bio obilan jer se jela pečenica, hladetina, kobasice i špek. nakon doručka išlo se na misu, a kako je izgledao sam blagdan pojašnjava nam Gordana Marta Matunci, njegovteljica bilogorskih običaja:
-U našim krajevima obično nitko nije nikog posjećivao. To je bio dan kad su ljudi rekli Božić je nikam se ne ide. Samo se ide na ranu mašu pastiricu, na poldancu i putem se koga sretneš njemu čestitaš Božić. Obilno se jelo za blagdan jer moraš imati svega kak na Božić, ali u kuću mora doći već po dogovoru poseban čovjek-položaj su ga zvali koji je već unaprijed bio dogovoren da će doći.
To bi obično bio ugledan čovjek u selu koji je znao lijepo govoriti i koji bi svim ukućanima čestitao Božić. Nakon toga obitelj bi otišla na misu i vraćali su se na ručak jer se svi okupili oko stola. Jela se juha, obavezno, ali ne od peradi već od suhog mesa, jelo se kiselo zelje i ”frišketina” iz paca, ali bilo je i pzurice i mlinaca krupira i kako smo već čuli nezaboravan je bio kovrtanj.
Neki od tih običaja danas su samo u spominjanjima, no kako kažu naši sugovornici ljudi su manje imali, no bili su sretni, nasmijani i zadovoljni što i svima vama želimo ovog Božića.
