„Ovo govori Gospodin:
I ti, Betleheme Efrato,
najmanji među kneževstvima Judinim,
iz tebe će mi izići onaj
koji će vladati Izraelom;
Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast
sve do krajeva zemaljskih.
On – on je mir!“
Mih 5, 1.3-4
Osluškujući odjek riječi proroka Miheja u svojim srcima, promatramo svoje živote i svijet oko sebe u svjetlu rođenja Spasitelja našega Isusa Krista u Betlehemu, u skromnoj štalici, obasjanoj svjetlom odozgor, kako okružen neizmjernom ljubavlju svoje majke Marije i poočima Josipa ulazi u svijet, tiho, bez buke, praćen anđeoskom pjesmom koja slavi Boga, a čovjeku donosi mir. U svoj toj malenosti i jednostavnosti krije se Onaj čija se vlast rasprostire sve do krajeva zemaljskih, vlast koja svoju snagu pokazuje tako da uspostavlja mir, jer On sam jest mir! Mir je, prije svega dar od Boga Oca čiji nam se Sin najavljuje kao mir, kao Onaj koji dolazi na svijet biti mir i uspostaviti mir u srcima ljudi i u njihovim međusobnim odnosima. To je onaj mir koji čovjeku donosi nutarnju sigurnost, slobodu i radost, a u isto vrijeme taj nebeski dar mira širi oko sebe radujući se s drugima što mogu živjeti zajedno i izgrađivati svijet na dobrobit svim članovima društva, osobito onima koji su najslabiji i najranjiviji.
U današnje vrijeme u svijetu i Europi svjedočimo o događajima i procesima koji su očito nadahnuti principima koji su jako daleko od nastojanja oko mira i od onih odnosa koje Kristovo rođenje unosi u čovjekov život i svijet u kojem živimo. Neprestano nas bombardiraju vijesti o nasilju među nama, počevši od dječje dobi. To nasilje često završava tragičnim posljedicama što pogađa pojedince i društvo u cjelini. Motivi takvog ponašanja vrlo su različiti, ali jedno je zajedničko: nepoštivanje života i dostojanstva čovjeka. I obično nakon tih događaja počinje sveobuhvatna potraga za krivcima. Uglavnom se upire prstom na institucije, a da gotovo nitko nema hrabrosti postaviti pitanja o vrednotama koje dijete, a kasnije mlad čovjek, usvaja i prima. Prije svega pitanje je kakav je odgoj u obitelji i školi, i ima li ga uopće uz proklamirana načela slobode i prava bez odgovornosti i poštovanja. Ako k tome dodamo ideološke borbe koje su u društvu sve prisutnije i stvaraju dodatno podjele i frustracije u ljudima, onda je jasno da ljudi postaju zbunjeni i često uzimaju stvar u svoje ruke. Isto, ili vrlo slično događa se i u međunarodnim odnosima. Umjesto međunarodnog prava koje bi trebalo osigurati miran suživot naroda i država, uvodi se pravo jačega što u svijet unosi nemir, nesigurnost, strah i konačno smrt. Jer onaj koji se smatra toliko jakim da može ostvariti što se njemu prohtije, ako to ne uspijeva postići na miran način, ne preže od oružanog nasilja i ratnog užasa. Nije teško zaključiti da u takvim ljudima, koji sebe smatraju gospodarima ovoga svijeta, vlada pomračenje uma, iskrivljena slika čovjeka, moralno zastranjenje i konačno smrt. U tim okolnostima prepoznajemo Isusovu riječ o Sotoni kojega naziva ocem laži i ubojicom ljudi (usp.: Iv 8, 44).
Promatrajući sve ovo kao i mnoštvo drugih zabrinjavajućih pojava u svijetu, s pravom si postavljamo pitanje je li sve izgubljeno, je li čovjek današnjice krenuo na put bez povratka i ima li još nade? Kao kršćani odgovaramo riječima božićne pjesme: S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka. U tu zaglušujuću buku svijeta, dolazi naš Spasitelj Isus Krist. Tiho, ponizno, ali odlučno i nezaustavljivo Bog ulazi u svijet donoseći sve ono što je potrebno da bi čovjek ponovno pronašao sebe, da bi razumio i shvatio smisao vlastitoga postojanja, svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Čovjek pogođen i opterećen grijehom tone u nerazumijevanje sebe samoga te postaje žrtvom zla i smrti. Zato je grešnik onaj kojemu Bog dolazi blizu, jer jedino On može pobijediti grijeh, čovjek sam to ne može. Opasnost je velika da čovjek izgubi osjećaj za grijeh, jer tada sve svoje nade polaže u sebe i zatvara se milosnom djelovanju Spasiteljeve brige i ljubavi. A On dolazi među nas, k nama, da bismo Ga lakše prepoznali, da bismo Mu se lakše približili. On se zaogrnuo našom ljudskom naravi i obličjem čovjeka da nas oslobodi straha, da nas ne prestraši Njegova svemoć i veličina, da nam posvjedoči svoju zainteresiranost za naše ljudsko stanje i da zauvijek bude uz nas i pomogne nam nadvladati sve ljudske slabosti i posljedice grijeha koji nas tišti i upropaštava. On je doista naš mir. On je uistinu jedina nada ovoga svijeta koja može otvoriti put našega spasenja. Kad stojimo ili klečimo pred jaslicama u kojima leži Novorođenče, postajemo svjesni da svatko od nas ali i čitavi svijet ima nade, ima izvor snage i jakosti koja može promijeniti srca ljudi i pomiriti ih s Bogom i braćom. Molitva koja s naših usana biva upućena Novorođenom Kralju svjedoči o našoj vjeri i pouzdanju u Njega. A On pozorno sluša naše vapaje koji neće ostati neuslišani, jer Bog s Neba silazi radi nas.
Stara latinska poslovica glasi: „Si vis pacem, para bellum!“ – Ako želiš mir, spremaj rat. U ovom času u svijetu, osobito u Europi, to je jasno vidljivo. No, prije oružja, „ratovati“ nam je za dostojanstvo čovjeka, za odgoj djece i mladih, osobito za odgoj u vjeri koja daje čovjeku sigurnost i nadu. Jer ako će čovjek znati doći pred Dijete Isusa i pokloniti mu se kao svom Bogu i Spasitelju, znat će poštivati sebe i svoje dostojanstvo i boriti se za dostojanstvo svakog čovjeka koji živi kraj njega. To je jedini put prema ozdravljenju svih međuljudskih, a onda i međunarodnih odnosa. Vidimo da zakoni, kako god dobri i strogi bili, ne mogu osigurati mir i stabilnost čovjeka i svijeta. To može jedino snaga milosnog dara koji nam Bog daruje u svome Novorođenom Spasitelju Isusu Kristu. Njega, koji je istinski mir, nitko i ništa na ovom svijetu ne može nadomjestiti. Svi pokušaji da se to učini, u prošlosti i sadašnjosti, prijevara su i laž i samo čovjeka odvode na stranputice života.
Draga braćo i sestre, svi ljudi dobre volje i otvorena srca! Radujmo se zajedno rođenju Isusovu, pridružimo se Njegovoj Majci Mariji, svetome Josipu, anđelima. pastirima i kraljevima te se poklonimo Isusu koji je tu s nama i radi nas, dopustimo da On, koji je mir, ispuni naša srca da mir uđe u naše obitelji, u našu dragu Domovinu, u cijeli svijet. Da On nadahne sve one koji odlučuju o budućnosti našega svijeta budu vođeni istinom i ljubavlju prema Bogu i čovjeku i tako stvaraju uvjete za bolji i pravedniji svijet, svijet bez rata i nepravde.
U tom duhu neka vam je blagoslovljen Božić i mirom ispunjana 2026. godina!
Bjelovar, o Božiću 2025.
†Vjekoslav Huzjak
biskup bjelovarsko-križevački
