Prvi dan studenog u Hrvatskoj, kao i u većini katoličkih zemalja, državni je blagdan i neradni dan. Svetkovina je to kada se sjećano svih onih koji su za života dosegnuli ideal svetosti, no dašanašnji i sutrašnji dan posvećeni su i našim bližnjima jer u te dane kada posjećujemo počivališta svojih bližnjih i sjećamo ih se s tugom i ljubavlju.
Na blagdan Svih svetih slavimo one svetce i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života. Budući da ne znamo poimence sve one koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila da se ovaj dan zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti.
Dušni dan obilježavamo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere.
