U povodu blagdana svetog Martina, Gradski muzej Bjelovar na svojim je društvenim mrežama objavio zanimljiv tekst o običajima koji prate Martinje, jedan od najveselijih jesenskih blagdana u kontinentalnoj Hrvatskoj. Kustos Tomislav Matić u objavi je podsjetio na povijest, simboliku i tradiciju koja se već stoljećima povezuje s ovim blagdanom – od pečene guske do krštenja mladog vina.
Sveti Martin rođen je 316. godine u današnjem Szombathelyju u Mađarskoj, a kasnije je postao biskup grada Toursa u Francuskoj. Poznat kao prvi svetac koji nije bio mučenik, u narodu se posebno štuje zbog svoje skromnosti i dobrote. Prema legendi, kad su ga htjeli zarediti za biskupa, pokušao se sakriti u gusinjak – no guske su ga, gakanjem, odale. Upravo zbog toga, pečena guska postala je neizostavan dio svakog martinovskog stola.
Osim po blagdanima i procesijama, Martinje je poznato po starim vinskim običajima. Tada se u vinogradima i klijetima okupljaju pajdaši i prijatelji, blagoslivlja se mlado vino i uz pjesmu, tamburaše i bogatu trpezu slavi završetak berbe. Na stolu se, osim guske s mlincima, nađu i kobasice, pečenka, kiselo zelje te domaći kolači – sve uz čašu mladog vina koje se „krsti“ uz simboličan obred i puno smijeha.
Matić je u objavi podsjetio i na Križevačke štatute, drevna pravila ponašanja koja su regulirala ponašanje na veselicama i spravišćima. Nastali su, prema različitim izvorima, između 14. i 16. stoljeća, a predstavljaju vrijedan dokument pisan na kajkavskom narječju. U njima su detaljno opisane uloge „pajdaša“, „pajdašica“, „fiskuša“, „peharnika“ i drugih vinskih dužnosnika koji su brinuli da red i veselje idu ruku pod ruku.
U drugom dijelu objave, kustos se osvrnuo na značenje vina u ljudskom životu – ne samo kao napitka, nego i kao dijela kulture, prehrane i prijateljstva. Vino, kako piše, „nije mrtva materija, već živa tvar koja sazrijeva, stari i živi zajedno s čovjekom“, te je „prvijenac među svim pićima“ jer spaja ljude u trenucima radosti, brige i tuge.
Objava Gradskog muzeja završava nizom narodnih poslovica o vinu iz različitih zemalja – od francuske „Dan bez vina, dan bez sunca“ do kineske „Vino ne pije čovjeka, nego se čovjek opije sam“. Svaka od njih na svoj način podsjeća da je vino, kad se pije s mjerom i srcem, oduvijek bilo simbol zajedništva, tradicije i života samog.
