U voljenom Lipiku, na posljednje počivalište ispraćena je velika lipička heroina Domovinskog rata, liječnica koja je bila omiljena među braniteljima i u ratnom vihoru i u miru, a koju su od milja zvali „Dokica“.
Uz „rijeke“ sugrađana, branitelja, prijatelja i obitelj posljednji pozdrav dragoj doktorici, prijateljici i ratnoj kolegici Marici Topić odao je načelnik Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske i ratni zapovjednik Antiterorističke jedinice Lučko Jakob Bukvić kao i umirovljeni ratni zapovjednik Specijalne jedinice policije „Omege“ Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske Hamdija Mašinović.
– Na komemoraciji posebno emotivan govor je imao kolega i ratni kirurg doktor Josip Husar koji je opisujući njen ratni put istaknuo izniman značaj liječnika u Domovinskom ratu, koji su riskirajući svoje živote časno i odgovorno pružali liječničku pomoć na svim bojišnicama diljem domovine. Posebno je istaknuo zahvalu doktorici Topić na njenom osobnom doprinosu u pružanju liječničke skrbi i pomoći pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko i Specijalne jedinice policije „Omege“ koji su obavljali borbene zadaće na pakračkom i lipičkom području. Teško je napisati nešto o tako velikoj osobi, izdvojiti samo ono nešto iz cijele knjige koju piše i koja se zove “život”, a da bude dostojno te da se ne umanji ono najbitnije. Posebno je teško to činiti za osobe kao što je bila Dokica, koja je cijeli svoj život obilježila dobrotom, ljubavlju i požrtvovnošću prema drugima i za druge. Nema riječi kojom bi mogli izraziti zahvalnost i poštovanje prema jednoj tako divnoj osobi kako što je bila doktorica Marica Topić, hrabra i borbena te brižna i velikodušna – kažu u PU bjelovarsko-bilogorskoj.
Ovu rođenu Mostarku, ratni vihor doveo je u Lipik ratne 1990. godine gdje je nevjerojatnom hrabrošću dragovoljno pružala pomoć na prvim crtama bojišnice Lipika i Pakraca, liječila ranjenike u improviziranim ratnim ambulantama koje su bile smještene u nehumanim uvjetima. Riskirala je vlastiti život kako bi izvlačila konvoje ranjenika iz Vukovara. Usred ratnih razaranja, pružala je nesebično hitnu medicinsku pomoć ranjenicima s obje strane bojišnice noseći težinu ne samo spašavanja života već i vraćanja ljudskosti u kaos rata – svaki zavoj, svaka injekcija, te svaka topla riječ znak su nade i dokaz da bol ne poznaje granice niti neprijatelje.
Kao specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije te svojedobno i ravnateljica Toplica Lipik – Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju, bila je nezaobilazna osoba u liječenju i rehabilitaciji pacijenata, osobito branitelja za koje je uvijek imala posebnu empatiju. Mnogi od njih sada umirovljeni pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko i Specijalne jedinice policije „Omege“ koji i danas trpe fizičke i psihičke tegobe nametnutog nam rata su bili njeni pacijenti u miru.
Između njenih raznih postignuća, ističe se obnova Dječjeg doma u Lipiku koja je bio njen najveći san, a koji je uništen na početku Domovinskog rata. Dubokom povezanošću s djecom bez roditelja na njenu inicijativu, te trudom i radom obnovljen je dječji dom čime je mnogim mališanima koji su i prije rata ostali bez svog doma vratila osmjeh na lice pružajući im nadu i utočište.
Nažalost, doktorica Marica Topić otišla je tiho, kao veliki borac s vlastitom kroničnom bolešću, ostavila je neizbrisiv trag na Lipik, brojne žrtve koje je dotaknula svojom dobrotom, humanošu i hrabrošću, a i nadasve na hrvatsku medicinu.
Njezinim odlaskom Lipička djeca, branitelji i pacijenti izgubili su ne samo liječnicu već i zaštitnicu, majku i prijateljicu, ali ostavila je neizbrisiv trag u njihovim srcima kako i u srcima svih koji su imali tu čast i privilegiju upoznati doktoricu Topić.
– I zato velikani ne umiru jer ostaje nam njezina ostavština – primjer kako pojedinac, vođen ljubavlju prema ljudima, može promijeniti svijet. Doktorice Topić hvala Vam za sve što ste učinili za naše branitelje kad je bilo najteže, hvala Vam za sve što ste učinili za našu domovinu i naš narod! Neka Vam je laka hrvatska gruda za koju ste tako mnogo napravili! – stoji u emotivnom oproštaju bjelovarsko-bilogorskih kolega.
