Nedavno je u izdanju poznate bjelovarske nakladničke kuće „Čvor“ d. o. o. tiskana nova knjiga uglednog bjelovarskog kulturnog povjesničara, muzeologa, esejista i pjesnika, jedinog bjelovarskog člana Hrvatskog centra PEN-a (Međunarodnog udruženja pjesnika, esejista i novelista sa sjedištem u Londonu) Mladena Medara „Ovjekovječena sadašnjost – sto jedna haiku pjesma i nijedna više“. Na 82 stranice ona sadrži Predgovor iz pera samog autora, haiku pjesme koje su podijeljene na četiri poglavlja: Prizori iz prirode, O ljudima, O subićima i Posvete, a završava Bilješkom o piscu.
Haiku, taj tradicionalni japanski oblik poezije koja se proširila diljem svijeta (danas prva tri mjesta u pisanju ove poezije zauzimaju Japan, zatim SAD, a na trećem je mjestu Hrvatska!) isključivo je trostih, strogo određen s 5 – 7 – 5 slogova, ali tamo gdje je to neizbježno, podsjeća nas Medar u uvodnom dijelu ove zbirke, da bi imala svoj puni smisao poneka haiku pjesma odudara od ovog pravila i u pojedinim stihovima ima i više ili manje slogova.
Zanimljivost ove male zbirke pjesama je poglavlje „Posvete“ što je – prema povratnoj informaciji stručnjaka za ovu vrstu pjesništva kojima je M. Medar poslao po primjerak svoje zbirke – možda jedinstven slučaj u ovom pjesništvu, jer u originalnom haiku pjesništvu Japana nisu uobičajene ove pjesme s posvetama.
Medar ih je posvetio nekolicini poznanica i poznanika, suradnika i prijatelja: najznačajnijem hrvatskom japanologu i stručnjak za haiku pjesništvo akademiku Vladimiru Devideu (1925. – 2010.), pjesniku i veleposlaniku, akademiku Dragi Štambuku odlikovanom japanskim Ordenom izlazećeg sunca, akademiku Mladenu Machiedu, priređivaču knjige „Japanski haiku i jisei“, Andreju Kurkovu, najznačajnijem suvremenom ukrajinskom piscu, pjesnikinji i antologičarki Ani Horvat (kako će M. Medar napisati „plemenitoj zaštitarki životinja“), Antunu Šimuniću (1948.-1993.) književniku i istaknutom esperantistu, Nj. E. Joshiu Tamuri, veleposlaniku Japana u RH, mladoj djevojci Adenini Tintariu iz Rumunjske, mladoj esperantistici iz Kine Li Huang koja danas živi u Češkoj i spisateljici Bojani Kovač iz Beograda, ljubiteljici japanske književnosti i kulture.
Iz ove zbirke prenosimo zanimljiv detalj iz Predgovora, iz pera samog autora: „Jedna je pjesma posvećena Njegovoj Ekselenciji Joshiu Tamuri, veleposlaniku Japana u Republici Hrvatskoj, koji je 14. lipnja 2010. godine posjetio Bjelovar i Gradski muzej kojemu sam tada bio na čelu. Dočekao sam ga s jednom svojom još neobjavljenom haiku pjesmom. Nikada u životu, reči će mi na engleskom, nitko ga nije nigdje tako dočekao! Morao sam je ponoviti još jednom, a on je pomno, netremice gledajući moja usta, pratio izgovor i bezglasno ponavljao njezina tri stiha, koja govoraše o opojnom mirisu cvijeta lipe kojim su u vrijeme najintenzivnije cvatnje, omamljene bjelovarske ulice. Na njegovu molbu upisao sam je s povetom u katalog izložbe „Šuma okom šumara“ kroz koju sam ga proveo, za sjećanje na njegov prvi (i jedini) boravak u Bjelovaru. Vjerujem da je, vraćajući se u Japan, ponesao sa sobom i taj katalog. Tako se ova pjesma danas nalazi negdje u „zemlji izlazećeg sunca“, kolijevci haiku pjesništva“.
Ovu malu ali vrijednu zbirku Mladen Medar posvetio je svojoj kćeri Karen, urednik knjige je Stjepan Horvat, a tiskana je zahvaljujući novčanoj potpori Restorana i vinarije Coner. Kad je ova zbirka izašla iz tiska, pjesnikinja Ana Horvat, koja u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu vodi tribinu haiku poezije, pozvala je Medara da na proljeće kao gost sudjeluje sa svojim pjesmama na njezinoj tribini. Medar najavljuje kako za sljedeću godinu priprema svoju novu, opsežniju knjigu pod naslovom „Bjelovarski triptih. Eseji, priče iz polusna i poneka pjesma“.
