Vlast je slast.
Onaj tko je jednom okusi, teško odustaje. Osjećaj moći i utjecaja lako navikne, a teško se napušta. No, nije li vrijeme da se zapitamo koliko dugo jedna „slast“ zaista može trajati – prije nego što preraste u teret?
Osvrnimo se, primjerice, na Čazmu. Gradonačelnik Dinko Pirak vodi grad već više od dva desetljeća. U proljeće 1997. izabran je u Gradsko vijeće, potom je 1998. postao pročelnik Gradske uprave, a od 23. srpnja 1999. – gradonačelnik. Toliko dugo da njegovo ime postaje sinomim gradske vlasti. No, možda nije loše pitati: koliko je mandata dovoljno? Tri? Pet? Deset? Ili dok ne ostanemo bez daha i vizije?
Iako se njegova ustrajnost i doprinos ne mogu osporiti, a priče o zdravstvenom stanju – koje se sve češće spominju iz raznih izvora – izazivaju zabrinutost, jasno je da ova dužnost traži više od rutine i iskustva. Traži snagu, fokus, i spremnost za svakodnevne izazove koje donosi vođenje grada.
Možda je upravo sada trenutak za onaj mudar korak u stranu – onaj koji čine najbolji kad osjete da je vrijeme. Jer prava snaga nije u tome koliko dugo držiš poziciju, nego kada znaš da je vrijeme ustupiti mjesto novima. Onima s idejama, s energijom, s vizijom.
Iskreno – ako ne sada, kada? Još jedan mandat, pa još jedan? Gdje je granica?
Vlast nije doživotna privilegija. To je povjerenje koje se obnavlja dok traje sposobnost za istinske promjene. Dugotrajna vlast lako preraste u naviku – a navike, kako znamo, rijetko donose pomake naprijed. Svako vrijeme traži svog čovjeka, a današnje vrijeme – brzih odluka, digitalnih izazova i razvojnih skokova – traži upravo to: novo vodstvo.
U ovogodišnjim lokalnim izborima u drugi krug s Dinkom Pirakom ušla je Valentina Čanađija, kandidatkinja HSLS-a i HSS-a. Njezina pojava nije samo politička alternativa, već konkretna šansa za novu eru – onu koja donosi razvojni program, svježinu i realnu perspektivu. To nije samo izbor, već ispit zrelosti za Čazmu.
Zašto je promjena potrebna?
Zato što promjena nije odbacivanje prošlosti, nego preduvjet za budućnost. Svaka vlast, ma koliko uspješna bila, s vremenom gubi kontakt s dinamikom novih vremena. A građani to osjećaju prvi.
Čazma treba vođu koji neće nastaviti inercijom, već onoga tko zna osluškivati, odlučivati i mijenjati. Onoga tko ne ulazi u ured iz navike – nego s planom.
Demokracija nije samo pravo – to je i obveza.
U vremenima kad ljudi sve više okreću leđa politici, vrijedi se podsjetiti: demokracija je alat kojim gradimo budućnost. I zato ne biramo samo osobu – biramo smjer. Ne treba se bojati promjene – treba je znati prepoznati.
Zato, na izborni dan, nemojte ostati po strani. Glasajte hrabro, pametno i s vjerom u ono što dolazi. Nitko ne zna za koga ste glasali, u to budite sigurni.
Možda je upravo sada trenutak kada Čazma treba najbolje od sebe. Novi početak. Nove ljude. Novi smjer.
