U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji bilježi se najveća zabilježena pojavnost lisičje trakavice u Hrvatskoj, a epidemiološki podaci i stručne procjene otvaraju ozbiljna pitanja o razmjerima rizika i načinu širenja ove opasne parazitarne bolesti.
Od 2018. godine, kada je zabilježen prvi slučaj, do danas je potvrđeno sedam oboljelih osoba, no stručnjaci upozoravaju da stvarni rizik nadilazi same brojke, prvenstveno zbog dugog razdoblja inkubacije i teške kliničke slike koja se često otkriva prekasno.
Epidemiologinja Nikolina Obran upozorava da se radi o bolesti koja se ne smije podcijeniti te naglašava njezinu ozbiljnost i dugoročne posljedice. – Zaraza lisičjom trakavicom jedna je od najsmrtonosnijih kroničnih parazitoza u svijetu. Smrtnost u neliječenim ili kasno otkrivenim slučajevima može doseći i 50 do 60 posto. Ono što ovu bolest čini posebno opasnom jest činjenica da simptomi mogu izostati godinama, inkubacija traje i do 15 godina – pojašnjava Obran.
Također podvlači da se u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji bilježi najviša prevalencija u Hrvatskoj te upozorava da svakodnevne aktivnosti mogu predstavljati rizik.
– Svaka osoba koja ima vrt, koja ide u berbu gljiva ili šumskih plodova, odnosno ulazi u staništa lisica, mora biti iznimno oprezna. Lisice mogu biti nositelji parazita, a kontaminacija okoliša je realna opasnost. Najvažnije su preventivne mjere, temeljito pranje ruku vodom i sapunom, temeljito pranje voća i povrća te izbjegavanje kontakta s potencijalno kontaminiranim tlom – savjetuje epidemiologinja Obran te naglašava težinu kliničkih slučajeva.
Oboljeli, dodaje, kako pacijenti u nekim slučajevima zahtijevaju vrlo zahtjevno liječenje, pa čak i transplantaciju jetre. Bolest klinički može oponašati zloćudne tumore jetre, što dodatno otežava pravovremenu dijagnozu.
Predsjednik županijskog Lovačkog saveza Branimir Stankić ističe da lovci provode mjere kontrole populacije lisica, ali upozorava da se problem ne može svesti samo na njihov rad.
– Broj lisica je u padu zbog pojave čaglja i provodimo odstrjel sukladno lovno-gospodarskim osnovama. Čak i više nego što je propisano, jer za svaku lisicu postoji i subvencija odstrjela – ljuti se Stankić na mogućnost dizanja panike.
Naglašava da lovci nisu zdravstveni djelatnici, ali da su često prvi u kontaktu s potencijalno zaraženim životinjama i prvi na udaru, a ne primjećuju nikakve probleme.
– Tu je najveći problem higijena ljudi koji dođu iz šume, a da je to tolika velika opasnost onda bi mi lovci bili najugroženiji jer mi te lisice diramo, saniramo, zakapamo, prenosimo veterinarima, mi smo prvi u kontaktu s tom lisicom – podsjeća Stankić.
Iako se infekcija ne prenosi lako s čovjeka na čovjeka, stručnjaci upozoravaju da upravo njezina dugotrajna nevidljivost i kasno otkrivanje čine ovu bolest jednom od najopasnijih parazitarnih infekcija.
