Zima je period godine kada dani postaju sve kraći, a noći sve duže. Vrijeme je obično mračno i tmurno, manje je sunčevog svjetla koje itekako utječe na naše mentalno zdravlje.
U zimskim mjesecima i posebice poslije blagdana se kod nekih ljudi javlja tzv. “postblagdanska depresija”.
Radi se o sindromu koji nije medicinski i klinički priznat, ali je taj pojam već poprilično raširen i već dobro poznat. Odnosi se na psihičke smetnje, kao što su tjeskoba, sniženo raspoloženja, tuga, melankolija, potištenost, nemogućnost radovanja, umor, bezvoljnost, iritabilnost s češćim prejakim emocionlanim reakcijama na gotovo beznačajne povode, povlačenje iz društva.
Period Božića i novogodišnjih blagdana je kulturološki rezerviran za radost, darivanje, druženje, proslave i obiteljska okupljanja. Osobe koje nemaju s nekim podijeliti radost tog perioda često budu pogođene ovim sindromom, posebice osobe koje su pretrpile emocionalne gubitke, usamljene su ili nemaju bliskih prijatelja i članova obitelji, ali isto tako i sve druge osobe često nisu pošteđene emocionalnih turbulencija u sklopu “postblagdanske depresije”.
Taj sindrom obično traje kratko i ne znači pravi klinički poremećaj, mada kod nekih ljudi ovi simptomi mogu biti uvod u depresiju, koja je jedna od najčešćih bolesti današnjice.
Moglo bi se reći da je ovaj sindrom posljedica današnjih civilizacijskih odrednica, tj. utjecaja cijelokupnog današnjeg društva na naše živote. Živimo u potrošačkom društvu, težimo materijalnom izobilju koje nam često ne donosi sreću i dugoročan osjećaj zadovoljstva. Stilovi života, koje većina ljudi žive, dovode do gubitka istinskih ljudskih vrijednosti, kvalitetnih i bliskih međuljudskih odnosa, a time i do emocionalne praznine i otuđenosti, što naravno utječe na naše mentalno zdravlje.
Često se, pod utjecajem medija i društvenih mreža, za vrijeme blagdana nameću nerealne i idealistične slike harmonične obitelji u kojima se inzistira na sreći, “nametnutoj” radosti i slavljeničkom raspoloženju. Upravo ta prevelika očekivanja o harmoničnim obiteljskim odnosima mogu biti izrazito stresna, posebno ukoliko su ta očekivanja u suprotnosti sa stvarnošću, ukoliko su ti odnosi narušeni tijekom cijele godine.
Isto tako se, ovo vrijeme Božičnih i novogodišnjih blagdana, pretvorilo u veće ili manje projekte nabave hrane, kuhanja, pečenja kolača, pospremanja, kupovine darova, kićenja i uređivanja prostora koji traju i po nekoliko tjedana. Cijeli taj proces je često opterečen dodatnim tjelesnim i psihičkim naporima koji iscrpljuju, a često raste i anksioznost zbog većeg opterečenja osobnog budžeta, zbog neumjerenog i nerazumnog trošenja.
Na stanje iscrpljenosti poslije blagdana sigurno da utječu i narušen uobičajen svakodnevni ritam, poremećen ritam spavanja, neumjerena konzumacija jela i pića, pretjerano konzumiranje alkohonih pića.
Na naše psihičko stanje poslije blagdana ima utjecaj i povratak u stvarnost svakodnevnice i u radne obaveze te nostalgija za ugodno provedenim trenucima.
Nadalje, period završetka stare i dolazak nove godine većinu ljudi navodi na sagledavanje vlastitog života i na promišljnje o promjenama koje su vezane za poboljšanje kvalitete života. Takve teme vezane za zadovoljstvo vlastitim životom su izrazito važne i bilo bi dobro za njih redovito odvajamo vrijeme tijekom cijele godine.
U ovom periodu često donosimo i tzv. “novogodišnje odluke”. One su često nerealne i impulzivne. Obično su nošene nadom i naletom pozitivnih emocija ulaskom u novo razdoblje i novu godinu. Zbog toga su često kratkog vijeka i mogu dovesti do frustracije, razočaranja i osjećaja krivnje.
Kako bi izbjegli taj “začarani krug” neugodnih osjećaja vezano za neuspješnu realizaciju “novogodišnjih odluka”, trebamo biti svjesni da za svaku promjenu treba vrijeme, treba upornost, jasan smjer i motivacija. Isto tako je bitna samodisciplina, a to je vještina koja se postupno izgrađuje i vježba.
Kako se osjećati bolje?
– Možda bi konstruktivnije bilo da se ne opterećujemo “novogodišnjim odlukama i promjenama” već da pažnju stavimo na sagledavanje onoga što je bilo dobro u protekloj godini, da osvijestimo vlastite snage, vrijednosti i dosadašnja postignuća. Takvi uvidi jačaju naše samopouzdanje i vjeru u sebe što doprinosi uspjehu i našoj budućoj samorealizaciji.
– Svakako je poželjno tijekom cijele godine ulagati u sebe:
– Brinuti o svojem mentalnom i fizičkom zdravlju
– Postavljati realna očekivanja i ostvarive ciljeve
– Uzeti vrijeme za sebe i svakodnevno se baviti dio dana onime što nas veseli
– Što više vremena provoditi u prirodi, baviti se tjelovježbom, laganom šetnjom, meditacijom, tehnikama opuštanja.
– Ulagati u kvalitetne međuljudske odnose, tj. u odnos povjerenja i poštovanja sa bliskim ljudima.
– Vježbati zahvalnost, čak i za one male svakodnevne stvari u životu i za sve ono što je dobro u našem životu. Neuroznanstvenici su kroz mnoga istraživanja dokazali da naše misli i osjećaji itekako utječu na naže tijelo, na naš hormonalni i imunološki sustav, a posebice na neurotransmisiju u mozgu i na naše ponašanje. Osjećaj zahvalnosti potiče proizvodnu endorfina tzv. “hormona sreće”.
– Njegovati optimizam :
– Optimizam je način razmišljanja i temeljni stav o životu koje utječe na naše ponašanje. To je odluka o tome kako ćemo gledati na život i na probleme, na ono što se događa oko nas. To ne znači da “žmirimo” pred problemima i da nosimo “ružičaste naočale”.
– Optimista probleme u životu vidi kao rješive i ima povjerenje u vlastite mogućnosti, ima vjere da će uspjeti riješiti prepreke.
– Što više vjerujemo da možemo nešto riješiti, više ulažemo energije i vremena, više se trudimo i veća je šansa da uspijemo – takvo vjerovanje utječe na naše ponašanje i posljedično pozitivno utječe na rezultat.
I konačno, ukoliko simptomi traju duže vrijeme, treba potražiti stručnu pomoć
Tekst napisala: Iva Manestar, dr. med., spec. psihijatrije, subspec. socijalne psihijatrije
