Cijepljenje djece tema je o kojoj se posljednjih godina vode brojne rasprave. Dok zdravstveni stručnjaci upozoravaju na važnost pravodobnog cijepljenja, dio roditelja ima dvojbe vezane uz moguće nuspojave, sastav cjepiva ili potrebu cijepljenja protiv bolesti koje su danas relativno rijetke.
Što o svemu tome govore dostupni znanstveni i zdravstveni podaci?
Zašto se djeca cijepe?
Cjepiva pripremaju imunološki sustav da prepozna određeni uzročnik bolesti i reagira na njega. Cilj je stvoriti zaštitu prije nego što dijete dođe u kontakt s infekcijom. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je cijepljenje jedna od najučinkovitijih javnozdravstvenih intervencija te da je u posljednjih 50 godina cijepljenje protiv 14 bolesti pridonijelo spašavanju najmanje 154 milijuna života.
Posebno je važno cijepljenje u najranijoj dobi jer su dojenčad i mala djeca osjetljiva na pojedine infekcije, a zaštita koju dobivaju od majke tijekom trudnoće ne traje trajno. Zato se velik dio dječjih cjepiva primjenjuje upravo tijekom prvih mjeseci i godina života.
Što se događa ako se dijete ne cijepi?
Necijepljeno dijete nema zaštitu koju bi mu pružilo odgovarajuće cjepivo. To ne znači da će se nužno razboljeti, ali u slučaju kontakta s uzročnikom bolesti može imati veći rizik od obolijevanja i komplikacija.
Istodobno, smanjenje procijepljenosti može pogoditi i širu zajednicu. To je osobito važno kod vrlo zaraznih bolesti poput ospica. Prema podacima WHO-a, tijekom 2025. godine gotovo 21 milijun djece u svijetu nije primilo prvu dozu cjepiva protiv ospica.
Kada se u određenoj zajednici smanji broj zaštićenih osoba, povećava se mogućnost širenja bolesti i pojave epidemija.
Jesu li cjepiva sigurna?
Kao i svaki lijek ili medicinski postupak, cjepiva mogu imati nuspojave. Najčešće su blage i kratkotrajne, primjerice bol, crvenilo ili oteklina na mjestu primjene te povišena temperatura.
Ozbiljne nuspojave moguće su, ali su rijetke. Sigurnost cjepiva prati se i nakon njihova odobrenja, odnosno tijekom primjene u velikom broju ljudi. U Hrvatskoj Hrvatski zavod za javno zdravstvo vodi Registar nuspojava cijepljenja upravo radi praćenja sigurnosti cjepiva i mogućeg poduzimanja odgovarajućih mjera.
Važno je pritom razlikovati nuspojavu nakon cijepljenja od nuspojave uzrokovane cijepljenjem. To što se neki zdravstveni događaj pojavio nakon cijepljenja samo po sebi ne dokazuje da ga je cjepivo izazvalo.
Cjepiva i autizam – što pokazuju dokazi?
Jedna od najraširenijih tvrdnji povezanih s cijepljenjem jest da cjepiva uzrokuju autizam. Dostupni znanstveni dokazi ne potvrđuju takvu uzročnu povezanost. WHO navodi da opsežna istraživanja nisu pronašla povezanost između tiomersala u cjepivima i autizma, a također navodi da istraživanja nisu pronašla povezanost aluminijskih adjuvansa u cjepivima s autizmom ili ozbiljnim zdravstvenim problemima.
Važno je naglasiti da se znanstveni podaci o sigurnosti cjepiva kontinuirano prate i nadopunjuju novim istraživanjima.
Kako je cijepljenje uređeno u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj se dio cijepljenja provodi prema Programu obveznog cijepljenja, dok postoje i cjepiva koja se preporučuju, ali nisu dio obveznog programa. HZJZ navodi da cijepljenje djece prema programu obveznog cijepljenja ili zbog medicinskih indikacija provode izabrani pedijatri, liječnici obiteljske medicine i nadležni liječnici školske medicine.
Primjerice, cijepljenje protiv HPV-a u Hrvatskoj je dobrovoljno i besplatno za određene dobne skupine, a HZJZ ga preporučuje radi smanjenja rizika od HPV infekcije i njezinih posljedica, uključujući određene vrste raka.
Odluku je najbolje temeljiti na provjerenim informacijama
Rasprava o cijepljenju djece ne bi se trebala svoditi na izbor između „cijepljenja“ i „necijepljenja“ bez razgovora o konkretnom djetetu, cjepivu i mogućim rizicima. Roditelji koji imaju dvojbe trebali bi razgovarati s pedijatrom ili liječnikom koji poznaje zdravstveno stanje djeteta.
Kod svakog cjepiva treba uzeti u obzir njegovu korist, moguće nuspojave, zdravstveno stanje djeteta i rizik od same bolesti. Upravo zato zdravstvene preporuke nisu temeljene samo na jednom istraživanju, već na velikom broju podataka koji se kontinuirano prikupljaju i analiziraju.
Činjenica je da cijepljenje ne nosi apsolutno nula rizika, ali jednako tako ni necijepljenje ne znači nula rizika. Ključno pitanje jest koliki su rizici i koristi u konkretnom slučaju – a za takvu procjenu najvažnije je osloniti se na liječnika i provjerene zdravstvene izvore, a ne na objave s društvenih mreža.
foto:ilustracija
