Priča o Bjelovarskom kvarglu polako prelazi u mit, baš kao i priča o gradu sira kakvim se nekada htio na turističkim kartama promovirati grad Bjelovar. Sjećate se, čak smo i zaštitili taj stožasti pripravak od kravljeg mlijeka. No, prije nego što je ikakva malo ozbiljnija proizvodnja i počela, priča o kvarglu je, čini se, završila. Čak je i njegova najpoznatija zagovornica, nekadašnja bjelovarska gradska pročelnica Sonja Novak podnijela ostavku na mjesto predsjednice Udruge proizvođača bjelovarskog sira kvargl. Doznali smo to od zamjenika bjelovarskog gradonačelnika Igora Brajdića.
– Pod hitno moramo naći nekoga tko će po zaštićenoj recepturi proizvoditi Bjelovarski kvargl. Za to je zadužen naš Upravni odjel za gospodarstvo i naša Maja Vrabec Madunić, koja mora pronaći način da hitno netko počne proizvoditi kvargl po zaštićenoj recepturi – rekao je Brajdić.
Tako su za sada ostala samo sjećanja i od odlične, ali propale priče o tom stožastom i prefinom ljepotanu koji se, istina proizvodi, ali nigdje po certificiranom oznakom. Podsjetimo, potkraj veljače 2020. godine “Bjelovarski kvargl“ dobio je europsku zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla, Time je upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, te zaštićen na području cijele Europske unije. Stao je uz bok, primjerice, Istarskom pršutu, Ogulinskom kiselom kupusu, Paškoj janjetini, Slavonskom kulenu, Zagorskim mlincima.
No, do današnjeg dana nitko u našem bjelovarsko-bilogorskom kraju još ga nije proizveo po tada zaštićenoj proceduri i kao autohtoni poseban suvenir uspio plasirati na tržište. A dolazak kvargla u bjelovarski kraj datira između 1765. i 1787., kada je Bjelovar bio sjedište Varaždinskog generalata. Povezan je s austrijskom, a vjerojatno i češkom, odnosno moravskom imigracijom za vrijeme Vojne krajine. U Bjelovaru je 1826. godine postojalo naselje koje je upravo zbog proizvodnje sira nazvano Švajcerija. Konačni proizvod je jedan mali sir u obliku stošca. Izrađuje se ručno, dobiva od svježeg kravljeg sira. Ocijedi se, pomiješa sa soli, mljevenom crvenom paprikom, po želji češnjakom te oblikuje u male šiljate stošce. Oblikovani sir se potom suši i dimi. Tradicijski se cijeli postupak izrade obavljao ručno, a iskustvo i znanje izrade prenosilo se s koljena na koljeno. I tako, činilo se prilično jednostavno. Dobili smo zaštitu podrijetla, imamo ljude koji ga znaju proizvoditi, Udrugu koja ga promovira i čini logistiku. Uporno sve te godine naš je kvargl gurala sada već umirovljena bjelovarska gradska pročelnica Sonja Novak. I na početku nije bilo nimalo jednostavno. Zadovoljiti strogu europsku proceduru i dokazati da je naš kvargl posebniji od primjerice međimurske ili varaždinske prge, ali se uspjelo. I što je onda pošlo po zlu, zbog čega do današnjeg dana nemamo niti jedan jedini kvargl proizveden po zaštićenoj recepturi, lijepo upakiran s oznakom koji bismo mogli darovati dragim gostima?
Inače, još u listopadu 2019. kad se naslućivalo da će doći do zaštite kvargla, radi motiviranja OPG-ova iz županije, da se počnu baviti izradom ovoga proizvoda, u proračunu je predviđena mjera za certificiranje OPG-ova kao proizvođača Bjelovarskog kvargla. No, niti to nije pomoglo da se naš kvargl otisne u svijet. Na kraju od cijele ove priče izgleda neće biti ništa. O gorkoj sudbini kvargla kao što smo rekli na početku doznali smo od zamjenika bjelovarskog gradonačelnika Igora Brajdića. A Udruga je i dalje ostala ključni dio cijele priče oko europski zaštićenog Bjelovarskog kvargla jer bez učlanjenja u nju ne može se niti do certifikata. Da, naš, Bjelovarski kvargl – 25. hrvatski proizvod zaštićenog naziva u Europi i dan danas kao takvog nemate gdje kupiti. Čujemo ovih dana dok smo pripremali ovaj članak da ga neki sirari imaju u ponudi, no ne s etiketom zaštićenog proizvoda pa se ovo naše istraživanje po svemu sudeći nastavlja i dalje. Tko je propustio ovu sjajnu priču privesti sretnom kraju, koliko je našeg novca uloženo u sve da bi danas se dopustilo da propada i odgovore na mnoga druga pitanja oko Bjelovarskog kvargla morat ćemo još puno puta postavljati na mnogim mjestima. I samo da znadete, hoćemo.
