Nogometni klub Bilogorac poslao poruku roditeljima: „Pustimo djecu da budu djeca“. Treba li roditelj tijekom dječje nogometne utakmice samo navijati i bodriti svoje dijete ili ipak ima pravo komentirati njegovu igru? A što kada komentira igru drugog djeteta? Upravo je to pitanje otvorio jedan nogometni klub porukom upućenom roditeljima svojih mladih nogometaša.
Klub je roditelje zamolio da tijekom treninga i utakmica ne komentiraju igru svoje, a posebno ne druge djece, ističući kako je njihova uloga pružiti podršku, dok je posao trenera voditi trening, utakmicu i razvoj mladih igrača.
„Vi ste tu da budete potpora, podrška i vjetar u leđa našoj djeci, dok je posao trenera da vodi trening, utakmicu i razvoj svakog našeg mladog nogometaša“, poručili su iz kluba.
U objavi se posebno upozorava na situacije u kojima roditelji s tribina dobacuju djeci, komentiraju njihove poteze ili ih uspoređuju s drugim igračima. Takvi komentari, smatraju u klubu, mogu stvoriti nepotreban pritisak kod djece koja bi se kroz sport prije svega trebala zabavljati, učiti i razvijati.
„Jer ako svatko počne komentirati svoje dijete, a pogotovo tuđe dijete – gdje će nas to dovesti? Ne želimo da se naša djeca osjećaju pod pritiskom, da slušaju kritike s tribina ili da se međusobno uspoređuju“, navodi se u poruci roditeljima.
Naglasak je stavljen i na činjenicu da djeca u sportu moraju imati pravo na pogrešku. Promašen udarac, izgubljena lopta ili loš potez dio su učenja, a ne razlog za kritiku s tribina.
„Pustimo djecu da budu djeca. Pustimo ih da griješe, uče, napreduju i prije svega – da uživaju u nogometu“, poručuju iz kluba.
Cilj dječjeg sporta, podsjećaju, nije samo rezultat. Kroz treninge i utakmice djeca uče suradnju, odgovornost, poštovanje, zajedništvo i sportsko ponašanje, a upravo bi odrasli svojim ponašanjem trebali biti primjer.
Zato klub roditeljima poručuje da umjesto kritiziranja – navijaju, bodre i plješću, i to ne samo vlastitom djetetu, već svakom mladom igraču.
„Naša djeca nisu tu da budu savršena. Tu su da kroz sport steknu prijateljstva, nauče poštovanje, odgovornost, zajedništvo i sportsko ponašanje.“
Objava je otvorila i zanimljivu temu koja se često pojavljuje upravo u dječjem sportu – gdje završava roditeljska podrška, a počinje pritisak na dijete?
Treba li roditelj tijekom utakmice jednostavno navijati i prepustiti treneru da radi svoj posao ili je komentiranje igre sastavni dio podrške djetetu? Koliko roditelji svojim reakcijama s tribina zapravo utječu na djecu?
Iz kluba na kraju poručuju – cilj je zajednički: stvoriti što bolje okruženje u kojem će djeca voljeti sport i s veseljem dolaziti na treninge.
„Uživajmo dok naša djeca uživaju u svojoj igri. Zajedno možemo napraviti najbolje moguće okruženje za njih.“
A što vi mislite – trebaju li roditelji na dječjim utakmicama samo navijati ili ipak imaju pravo komentirati igru?
