Jučer je i u Bjelovaru obilježen nacionalni Dan multiple skleroze. U suradnji s Općom bolnicom “Dr. Anđelko Višić” Društvo multiple skleroze Bjelovarsko-bilogorske županije priredilo je u Gradskom muzeju Bjelovar predavanje poznate bjelovarske neurologinje Tihane Gržinčić na temu “Što je potrebno omogućiti osobi s MS-om osim lijekova koji modificiraju tijek bolesti”.
– Moje predavanje ove godine odnosi se na olakšavanje oboljelima od MS-a simptomatskom terapijom. Mi kao liječnici vidimo pojedine motorne simptome, ima li netko slabiju ruku, nogu, poremećaj vida. Ono na što se naši bolesnici žale u manjem opsegu, su nemotorni simptomi na koje bi trebalo obratiti posebnu pažnju. Svi imaju kognitivne poteškoće, imaju seksualnu disfunkciju o kojoj primjerice rijetko pričaju, trpe bol, preko 90 posto oboljelih ima kronični umor. Trebalo bi u tom smislu više educirati i obitelji i poslodavce, ali i same oboljele, kako bi se svi lakše nosili s takvim poteškoćama i tolerirali ih oboljelima – kazala je uoči predavanja dr. Gržinčić.
U Hrvatskoj je trenutačno 6500 oboljelih od multiple skleroze. Riječ je o najčešće kroničnoj, upalnoj demijelinizacijskoj bolesti središnjeg živčanog sustava. Većinom se pojavljuje u mlađih osoba između 20. i 50. godine života, uzrok bolesti nije poznat, a žene dva puta češće obolijevaju od muškaraca.
Na inicijativu Saveza društava multiple skleroze Hrvatske, Hrvatski Sabor je 17. travnja 2015. godine donio odluku o službenom proglašenju Nacionalnog dana oboljelih od multiple skleroze 26. rujna, čime su oboljeli od MS-a diljem Hrvatske dobili priznanja za njihovo postojanje u zajednici i društvu.
– Edukacija je jako važna. Treba pričati o nemotornim simptomima koje naše oboljele muče te na taj način im pomoći. Oni imaju i cijeli niz i neuropsihijatrijskih poremećaja, poput poremećaja spavanja i ako se ti poremećaji ne mogu izliječiti, mogu se ublažiti. Tu je jako bitna i fizikalna rehabilitacija. Trebalo bi poboljšati suradnju s rehabilitacijskim ustanovama ili urediti propisima da svaki oboljeli ima pravo na godišnju rehabilitaciju. Obično, ako nemaju nikakvih pogoršanja rehabilitacije im se odbijaju. To ih demotivira. Ujedno bi oboljeli trebali biti više uključeni u udruge jer u njima imaju osim mogućnosti druženja i pravnu zaštitu i stručnu pomoć u mnogim vidovima života – savjetuje dr. Gržinčić.
