Hrvatska književnica i kolumnistica Vedrana Rudan preminula je u utorak u 76. godini života. Vijest o njezinoj smrti objavljena je na njezinoj službenoj stranici kratkom porukom da je Vedrana otišla na „područje bez signala“.
Rudan je rođena 29. listopada 1949. godine u Opatiji, a tijekom desetljeća djelovanja izgradila je prepoznatljiv javni i književni profil. Njezini su tekstovi bili izravni, britki i često provokativni, a teme kojima se bavila obuhvaćale su politiku, društvo, obitelj, brak, položaj žena, siromaštvo, starenje i smrt.
Posljednjih godina javno je govorila i o vlastitoj bolesti. Dijagnosticiran joj je agresivni rak žučnih kanalića, a o liječenju i životu s bolešću govorila je bez uljepšavanja. U ožujku 2025. gostovala je u emisiji „Nedjeljom u 2“, gdje je govorila o svojoj dijagnozi i odnosu prema smrti.
Književnica snažnog i prepoznatljivog izraza
Vedrana Rudan završila je hrvatski i njemački jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Tijekom profesionalnog života radila je kao učiteljica, turistički vodič, novinarka, urednica na Hrvatskom radiju te televizijska voditeljica.
Na književnu scenu snažnije je stupila početkom 2000-ih. Prvi roman „Uho, grlo, nož“ objavila je 2002. godine, a knjiga je odmah pokazala glavne karakteristike njezina budućeg stvaralaštva – crni humor, ironiju, sirov i izravan jezik te snažnu društvenu kritiku.
Uslijedili su romani „Ljubav na posljednji pogled“, „Crnci u Firenci“, „Dabogda te majka rodila“, „Kosturi okruga Madison“, „Amaruši“, „Muškarac u grlu“, „Ples oko Sunca“ i „Doživotna robija“. U njima se bavila složenim obiteljskim odnosima, nasiljem, ljubavlju, preljubom, starenjem, majčinstvom i smrću.
Posebno mjesto u njezinu opusu zauzimaju autobiografski elementi. U knjizi „Ples oko Sunca“ pisala je o vlastitom djetinjstvu, obitelji, djeci i unucima, ali i o životnom i profesionalnom putu.
Bez zadrške komentirala društvo
Velik dio njezina stvaralaštva činile su kolumne i polemički tekstovi. Među poznatijim naslovima su „Ja nevjernica“, „Kad je žena kurva / kad je muškarac peder“, „Strah od pletenja“, „U zemlji krvi i idiota“, „Zašto psujem“, „Život bez krpelja“, „Puding od vanilije“ i „Umrijeti bez stresa“.
Rudan je pisala o političkim i društvenim prilikama, nacionalizmu, Crkvi, odnosima muškaraca i žena, medijima, siromaštvu i društvenom licemjerju. Njezini su stavovi često izazivali polemike i snažne reakcije, ali upravo je ta beskompromisnost postala jedan od zaštitnih znakova njezina javnog djelovanja.
Surađivala je s različitim hrvatskim medijima, među kojima su bili Feral Tribune i Nacional, a velik dio tekstova kasnije je objavljivala i na vlastitom blogu.
I nakon dijagnoze ostala vjerna sebi
U posljednjem razdoblju života bolest, starenje i prolaznost postali su još izraženije teme njezina pisanja i javnih nastupa. O teškoj dijagnozi govorila je otvoreno, istim onim stilom kojim je desetljećima govorila o društvenim problemima – izravno, bez uljepšavanja i s dozom ironije.
Njezina su djela prevođena na više jezika, a prema pojedinim knjigama nastale su i kazališne dramatizacije izvođene u Hrvatskoj i inozemstvu.
Odlaskom Vedrane Rudan hrvatska književna i medijska scena ostala je bez autorice čiji je glas desetljećima bio prepoznatljiv po provokativnosti, osobnosti i spremnosti da otvara teme o kojima se često šutjelo.
foto:PIXSELL
