Kad je vlast važnija od uvjerenja…
Nakon više od dva desetljeća na čelu grada, gradonačelnik Dinko Pirak odlučio je za drugi krug izbora primijeniti formulu preživljavanja: tko god da si – ako si za mene, dobrodošao si. Pa tako uz već ionako čvrstu podršku HDZ-a, sada u svoje okrilje dovodi i SDP. Dvije političke opcije koje se godinama javno suprotstavljaju, sada su jedno tijelo – u službi jednog čovjeka.
SDP Čazma, odnosno Franjo Milčić, predsjednik GO, poziva sve članove SDP-a i simpatizere da daju podršku Piraku. Ne traže ništa zauzvrat, kaže. U hrvatskoj politici “ne tražiti ništa” znači ili da se već sve zna, ili da će “ništa” sutra biti zna se.
Ovo nije politički dogovor – ovo je jednostavno Pirakova politička kapitulacija.
Povijest nam pokazuje: kad političke strane koje su ideološki suprotstavljene krenu zajedno – to nije znak zrelosti, već panike. Nema tu govora o stabilnosti – to je signal da su ideje potrošene, a da su preostali još samo mehanizmi održavanja moći.
Građanima Čazme to šalje jasnu poruku: nije bitno tko si, što si radio ili koje si vrijednosti zastupao – važno je samo da podržiš onoga tko ne želi otići s vlasti. Biti protiv Piraka? Nekada je to bila stvar principa. Danas je to luksuz koji se bira samo ako nisi zainteresiran za svoj dio političkog kolača.
Zar je to politika? Ili je to upravljanje gradom kao privatnim poduzećem, gdje se mjesta, funkcije i glasovi dogovaraju daleko od očiju javnosti?
Zar je to demokracija – kada birači biraju, a stranke se dogovaraju tko će vladati, bez obzira na volju naroda? Što će nam izbori, dogovorite se međusobno, smanjite trošak održavanja izbora državi i poreznim obveznicima.
Možda je konačno vrijeme da se kaže jasno: nije problem u strankama, već u političkoj trgovini koja od građana pravi promatrače, a ne sudionike. Možda i budale.
Ako gradonačelnik nakon toliko godina treba i HDZ i SDP i sve ostale da bi opstao, jasno je što se događa: program više nije važan, već bezobzirno koaliranje sa svima i svakim – samo da vlast ostane u njegovim rukama.
Ako je očuvanje vlasti cilj bez obzira na cijenu, možda građani to prepoznaju, izađu na birališta i u drugom krugu odluče o svojoj budućnosti. Pa nek pati kome smeta.
