Sukob oko odgovornosti za štete koje divljač uzrokuje na poljoprivrednim površinama ponovno je došao u središte pozornosti. Nakon istupa Hrvatskog lovačkog saveza (HLS), reagirao je Željko Mihelić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), kritizirajući stavove lovačkih predstavnika o naknadi šteta.
Povod raspravi bila je poruka iz Hrvatskog lovačkog saveza da lovci nisu financijski odgovorni za svaku štetu nastalu na tuđoj imovini te da se lovačke udruge ne mogu poistovjećivati s osiguravajućim društvima.
Mihelić smatra da takav pristup otvara pitanje odnosa prava i obveza onih koji gospodare lovištima.
Poljoprivrednici upozoravaju na troškove zaštite usjeva
Prema stajalištu koje je iznio predsjednik HPK-a, poljoprivrednici već snose velike troškove proizvodnje, od kupnje sjemena i poljoprivrednih strojeva do obrade zemljišta i plaćanja radnika.
Dodatni troškovi zaštite usjeva od divljači, smatra Mihelić, ne bi se smjeli automatski prebacivati na proizvođače hrane.
Kao primjer navodi gospodarstvo koje obrađuje stotinu hektara raspoređenih na tridesetak parcela. U takvim okolnostima postavljanje i održavanje ograda može predstavljati znatan financijski i organizacijski teret.
Iz HPK-a upozoravaju da bi takav pristup poljoprivrednike mogao dovesti u situaciju da velik dio vremena i novca, umjesto u proizvodnju, ulažu u zaštitu svojih površina.
Sporno i pitanje poljoprivrednih potpora
U raspravi se otvorilo i pitanje poljoprivrednih potpora, koje je, prema Mihelićevu reagiranju, Hrvatski lovački savez povezao s odgovornošću za štete od divljači.
Predsjednik HPK-a odbacuje takvo povezivanje i naglašava da su poljoprivredne potpore namijenjene poticanju proizvodnje hrane, a ne nadoknadi štete na usjevima.
Poljoprivrednici, prema njegovu stajalištu, ne bi trebali ostati bez odgovarajuće naknade samo zato što koriste potpore predviđene poljoprivrednom politikom.
Lovci upozoravaju da nisu osiguravajuća društva
S druge strane, Hrvatski lovački savez u svojem je istupu poručio da se od lovaca i lovačkih udruga ne može očekivati bezuvjetno podmirivanje svih šteta koje divljač prouzroči.
Time je ponovno otvoreno pitanje kako raspodijeliti obveze između lovoovlaštenika i vlasnika odnosno korisnika poljoprivrednog zemljišta.
Važno je pritom naglasiti da odgovornost za konkretnu štetu nije moguće odrediti samo na temelju javnih izjava jedne ili druge strane. Ona ovisi o važećim propisima, okolnostima nastanka štete i ispunjavanju zakonskih obveza.
Problem važan i za poljoprivredni kraj poput Bilogore
Pitanje šteta od divljači posebno je važno za poljoprivredna područja, uključujući Bjelovarsko-bilogorsku županiju, u kojoj brojna gospodarstva ovise o uspješnoj proizvodnoj sezoni.
Štete na usjevima mogu značiti gubitak dijela uroda i dodatne troškove, dok je istodobno potrebno osigurati održivo gospodarenje divljači i očuvanje prirodne ravnoteže.
Zbog toga rasprava između poljoprivrednih i lovačkih predstavnika nadilazi njihove međusobne odnose. Ona otvara pitanje jasnih pravila, prevencije šteta i načina njihove naknade.
Dok dvije strane različito tumače opseg svojih obveza, ključno pitanje ostaje isto: kako uspostaviti sustav u kojem će se štete učinkovito sprječavati, a odgovornost za nastale gubitke utvrđivati prema jasnim i provedivim pravilima?
Izvor: Agroklub – izvještavanje o reagiranju Hrvatske poljoprivredne komore i Hrvatskog lovačkog saveza
Foto: Ilustracija
Napomena uredništva: Članak je samostalno urednički oblikovan za portal Bbzinfo na temelju informacija objavljenih na portalu Agroklub. Stavovi Željka Mihelića i Hrvatskog lovačkog saveza preneseni su kao izjave i stajališta njihovih predstavnika, a ne kao pravno utvrđene činjenice o odgovornosti za pojedine štete. Fotografija je ilustrativnog karaktera.
