BJELOVAR – Tisuće Bjelovarčana svakoga ljeta bezbrižno uživaju na Gradskom bazenu, rijetko razmišljajući o tome što se krije iza kristalno čiste vode. No, iza nje već više od četiri desetljeća stoji jedan čovjek – Vlado Pranjić Vajta, iskusni elektrotehničar koji i nakon odlaska u mirovinu svakodnevno vodi brigu o radu bazenskog postrojenja.
Njegov posao daleko je od onoga što posjetitelji vide. Dok se kupači odmaraju na suncu ili plivaju, Vajta je najčešće u strojarnici, mjestu koje mnogi nazivaju srcem bazena.
Na Gradskom bazenu počeo je raditi 1984. godine, nakon što je kupalište obnovljeno. Tijekom desetljeća svjedočio je razvoju tehnologije, promjeni propisa i sve strožim standardima za održavanje kakvoće vode.
– Za ovaj posao morate imati jako puno iskustva, osobito za ovaj tip postrojenja koji nije toliko moderan, gdje morate biti i serviser i tehnolog i sve znati – kaže Pranjić.
Danas, uz tehničko znanje, posao zahtijeva i stručna znanja iz područja kemije, mikrobiologije i toksikologije, zbog čega posjeduje sve potrebne certifikate za održavanje bazenske vode prema važećim standardima.
Njegov rad najbolje cijene oni koji bazen koriste svakodnevno.
– Održava nam vodu i sretni smo kad ga vidimo van strojarnice, kad je uz bazen, tada znamo da je sve u redu – kaže bivši vaterpolist Alen Kuten.
Koliko je posao zahtjevan potvrđuje i direktor Gradskog poduzeća za upravljanje sportskim objektima Marko Mihalinec, ističući da visoke ljetne temperature i velik broj kupača značajno utječu na kvalitetu vode.
– Sunce utječe na organske tvari, dlake, znoj i velike količine krema za sunčanje. Potrebno je svakodnevno održavati temperaturu i sve parametre kako bi voda bakteriološki bila potpuno ispravna – pojašnjava Mihalinec.
Na bjelovarskom bazenu tijekom sezone okupa se oko 30 tisuća posjetitelja, a održavanje sustava često podrazumijeva nepredviđene intervencije.
– Sve sam sam rješavao. Znalo se raditi cijelu noć samo da bi bazen ujutro bio spreman za kupače – prisjeća se Vajta, koji je tijekom karijere promijenio dva bazenska postrojenja.
Unatoč bogatom iskustvu, jedno pitanje i dalje ostaje otvoreno – tko će ga naslijediti. Kako kaže, za osposobljavanje osobe koja bi mogla samostalno preuzeti brigu o bazenskom sustavu potrebno je najmanje dvije godine.
Osim po stručnosti, Bjelovarčani ga pamte i po nadimku Vajta, koji je dobio zbog sličnosti s nekadašnjim poznatim glazbenikom. Nadimak je toliko zaživio da je jednom prilikom čak i njegova buduća supruga doživjela neobičnu situaciju.
– Došla je tražiti Vladu Pranjića, a rekli su joj da takav ovdje ne radi. Naljutila se i otišla jer su me svi znali samo kao Vajtu – kroz smijeh prepričava.
Srećom, ta zabuna nije bila prepreka njihovoj ljubavnoj priči. Kao ni godine koje su prošle nisu umanjile njegovu ljubav prema poslu. Dok god ga zdravlje služi, Vajta će, čini se, i dalje biti čovjek kojemu Bjelovar povjerava ono najvažnije – sigurnost i kvalitetu vode na svom gradskom bazenu.
izvor i foto:HRT
