Zahvaljujući financijskoj podršci svoje županije, domaći, bjelovarsko-bilogorski pčelari prikupili su iskustva iz nama puno udaljenijeg kraja. Javili su se na javni poziv Županije i ostvarili pomoć u organiziranju edukativnog putovanja u Albaniju. Nakon dobivene potpore, kažu, nije bilo teško popuniti autobus sa zainteresiranim pčelarima i krenuti na put.
– Albanija, prilično nepoznata zemlja za nas Hrvate o kojoj smo slušali razne priče. Dosta udaljena, ali ne toliko da bi bila nedostižna. Pradomovina naših sugrađana koji su svoj novi dom pronašli u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji. Sve navedeno spojivši s idejom da posjetimo pčelare u zemljama iz kojih dolaze pripadnici nacionalnih manjina koje žive u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji odlučili smo organizirati posjet i iz prvu ruke upoznati se s albanskim pčelarima, zemljom, hranom, kulturom. Za realizaciju ovako zahtjevnog putovanja nije dovoljna samo želja. Potrebna je potpora, upornost i sreća. Sreća je da u Bjelovaru imamo gospodina Martina Gojanija, bivšeg predsjednika Zajednice Albanaca u BBŽ koji nam je ponudio pomoć kao prevoditelj te u organizaciji događanja u Albaniji kako bi naš posjet Albaniji bio edukativan, zanimljiv, poučan i ugodan – objašnjava Davor Taritaš, predsjednik Pčelarskog saveza Bjelovarsko-bilogorske županije.
Za bazu izabran je grad Berat, sjedište Beratskog okruga, koji ima potpisan sporazum o prijateljstvu s Gradom Bjelovarom. Smješten 120 kilometara južno od Tirane. Turistički grad okružen nasadima maslina i povrća. Grad koji je zbog svoje jedinstvene i bogate arhitekture 1961. godine proglašen albanskim „gradom – muzejom“, a 2008. godine upisan je UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine. Upravo tamo se, 4. rujna ove godine, uputilo 42 pčelara iz cijele BBŽ na petodnevni put u domovinu samozatajnih pčelara.
– U Beratu su nam domaćini bili g. Fatlli Adilaj, ravnatelj regionalne uprave nacionalnog ureda za hranu, g. Gramos Cjapi te g. Selam Kalaj predsjednik pčelara Beratskog okruga. Nevjerojatni ljudi koji su nam organizirali posjet pčelarima i obilazak grada te koji su nam sve dane posjeta bili na raspolaganju. Prvi susret sa pčelama bilo je kod g. Skendera koji pčelari s 120 košnica od kojih 30-ak drži u svom dvorištu u urbanom dijelu Berata na udaljenosti ne većoj od kilometar od strogog centra grada koji vrvi turistima. Iako su susjedne kuće udaljene cca tri metra od košnica, a veliki hoteli ne više od 300 metara, grad mu je izdao dozvolu za držanje pčela i koliko smo mogli vidjeti nije jedini koji u gradu drži pčele priča Taritaš.
Idućeg dana posjetili su još dvojicu pčelara. Jedan u blizini grada Berata koji pčelari sa 150 košnica, a drugi kod grada Lushnje koji pčelari sa 600-tinjak zajednica od kojih se 200 nalazi u hladu paulovnija, a ostale na višim nadmorskim visinama, u planinama prema granici s Kosovom. ž
– Zbog suše u nižim predjelima mnogi pčelari svoje pčele sele u planine, na minimalno 500 metara nadmorske visine, na kojima raste nisko raslinje neophodno pčelama za skupljanje nektara i peludi za zimsko razdoblje. Po riječima pčelara, u Albaniji se uglavnom pčelari s autohtonom albanskom pčelom, ali se kod nekih pčelara mogu naći križanci domaće i grčke ili talijanske pčele. U Beratskom okrugu ima oko 100-tinjak pčelara koji pčelare s oko 17000 košnica. Prosječan broj pčelinjih zajednica po pčelaru duplo je veći od prosjeka u BBŽ – ispričao nam je Taritaš po povratku iz Albanije, gdje su još doznali i da državni poticaj po košnici iznosi deset eura, ali to je i jedini poticaj pčelarima.
U Albaniji se med pakiran u staklenke od 900 grama prodaje za 20 eura, a na veliko otkupna cijena nije manja od 15 eura po kilogramu. Pčelari kažu da s prodajom i otkupljivačima na njihovom području nemaju problema.
